Photo info The oldest way to fly
Hot air balloons at the Albuquerque International Balloon Fiesta in Albuquerque, New Mexico
© gmeland/Shutterstock
meni

Prikaži poruke

Ovaj odeljak vam dozvoljava da vidite sve poruke ovog člana. Imajte na umu da možete da vidite samo poruke iz onih oblasti kojima imate pristup.

Prikaži poruke meni

Teme - ^Tina^

#1
Serije / Euphoria
Februar 28, 2022, 12:50:16
Jesam samo ja navučena na ovu seriju?
https://www.imdb.com/title/tt8772296/
#2
Kako šećer loše utiče na naš organizam?

Izdvajamo sedam loših stvari koje šećer čini našem telu. Istraživanja su pokazala da dnevno unosimo i do 10 puta više šećera od preporučenih doza.

Šećer se nalazi u gotovo 90 posto hrane, a loša je vest što on nije nimalo dobar za naše zdravlje. Većina je ljudi svesna štetnosti belog šećera ali ipak ga i dalje konzumiramo u prevelikim količinama. Činjenica je da je nemoguće u potpunosti izbaciti šećer iz ishrane, ali moguće ga je uz promišljene prehrambene navike svesti na minimum.

Gojaznost je u svetu danas ozbiljan problem, a istraživanja su pokazala da dnevno unosimo i do 10 puta više šećera od preporučenih doza. Ima veliki uticaj na naš mozak i može stvoriti zavisnost baš kao i droga, cigarete ili alkohol. Upravo se zbog tog razloga zavisnosti od šećera veoma teško rešiti.

Iako je teško smanjiti šećer u svakodnevnoj ishrani, nije i nemoguće. Važno je čitati etikete na proizvodima koje kupujete pa kad je god moguće birati sveže namirnice – poput voća i povrća.

Osim što negativno utiče na težinu tela što dovodi do debljana, šećer izaziva poremećaje u radu metabolizma i jedan je od glavnih uzročnika dijabetesa tipa 2. Prekomerno uzimanje šećera na razne načine negativno utiče na naše zdravlje, a neke od iznenađujućih stvari koje šećer čini našem telu otkrivamo vam u nastavku.


Raspoloženje

Prekomerne nivoe šećera u telu mogu izazvati poremećaje u raspoloženju i to na način da nam najpre šećer u krvi naglo poraste, a nakon toga se naglo spušta što pak dovodi do gladi i niskog nivoa energije. Sve to na kraju izaziva nagle promene raspoloženja, umor i razdražljivost.


Starenje

U određenim slučajevima šećer može ubrzati proces starenja. Istraživanja su pokazala da prekomerne količine šećera u telu mogu izazvati upale ćelija i na taj način dovesti do raznih oštećenja na koži. Generalno je šećer loš za izgled i kvalitetu kože, a kod nekih osoba može izazvati razne upalne procese i akne.


Nizak nivo energije

Previše šećera u ishrani može negativno uticati na vašu celokupnu kondiciju. Ishrana sa visokim procentom šećera siromašna je u nutritivnom smislu pa telo neće imati dovoljno energije za vežbanje i održavanje fizičke aktivnosti.


Loša koža

Već smo ranije spomenuli da šećer negativno utiče na kvalitetu kože, a osim starenja može izazvati i mnoge druge probleme poput akni i bubuljica. Naime, previše šećera u krvi povećava nivo insulina a to može dovesti do raznih hormonalnih poremećaja čije su posledice crvenilo kože i akne.

Probavni sistem

Naš probavni sistem loše podnosi visoke nivoe šećera, naročito rafiniranog pa takva ishrana može izazvati brojne probleme sa varenjem poput upala i nadutosti. Da biste poboljšali varenje, jedite hranu koja obiluje vlaknima i drugim hranjivim materijama.

Infekcije

Ishrana bogata šećerom može doprineti razvoju raznih infekcija i gljivičnih oboljenja. Gljivice poput kandide hrane se šećerom pa biste ga svakako trebali izbaciti iz ishrane imate li problema sa takvim infekcijama.


Glad

Jedenje previše šećera može biti kontraproduktivno jer šećer često podstiče još veću glad u telu s obzirom na to da se brzo vari i izaziva nagle promene kod nivoa šećera u krvi.


Gojenje

Jedan od najpoznatijih štetnih učinaka šećera na telo je gojenje. Naime, prekomerno uzimanje šećera loše utiče na metabolizam i dovodi do nakupljanja suvišnih kilograma.

Šećer je bez imalo sumnje vrlo štetan za ljudsko zdravlje, ali on je nažalost i sveprisutan pa ga je nemoguće u potpunosti izbeći. Ipak, promišljenim odlukama i zdravim prehrambenim navikama moguće ga je svesti na minimum.
#3
Razno / Po čemu ćete pamtiti 2020 godinu?
Decembar 21, 2020, 12:45:32
Napišite u rečenici ili par reči, po čemu ćete vi to pamtiti 2020 godinu? Šta je na Vas ostavilo najveći utisak?
#4
Muzički svet / Tijana Bogićević
Septembar 25, 2020, 13:07:10
Tijana Bogićević

Tijana Bogićević (Novi Sad, 1. novembar 1981) srpska je pop i soul pevačica. Predstavljala je Srbiju na Pesmi Evrovizije 2017.

Karijera

Još od ranog detinjstva, Tijana je pokazivala izuzetnu sklonost ka muzici, kasnije je odredivši kao svoj životni put. Kao dete je pevala na školskim priredbama, a dok je pohađala srednju školu, bila je član hip hop i dens grupe Chess, sa kojom je snimila nekoliko demo pesama. Početkom svoje profesionalne muzičke karijere smatra 2001. godinu, kada je upoznala Vladu Georgieva i počela da nastupa sa njegovim bendom kao prateći vokal. Paralelno sa tim angažmanom, osniva alternativni bend Shanene, koji je ubrzo postao jedan od vodećih na klupskoj sceni. Od 2001. godine, sarađivala je sa brojnim poznatim muzičarima i izvođačima na domaćoj muzičkoj i javnoj sceni kao prateći vokal za potrebe snimanja studijskih albuma. Trenutno živi i radi u Bostonu, SAD.

Njeno prvo učešće kao samostalnog soliste bio je na Beoviziji 2009, kada se predstavila sa europop pesmom Pazi šta radiš. U polufinalnoj večeri, od 20 pesama, zauzela je 17. mesto i nije se plasirala u finalnu selekciju. Šansu da stupi na evrovizijsku scenu stekla je kao prateći vokal Danice Radojčić-Nine na Pesmi Evrovizije 2011.

27. februara 2017, urednici Muzičke redakcije RTS-a doneli su odluku da će Tijana predstavljati Srbiju na Pesmi Evrovizije 2017. u Kijevu (Ukrajina) sa pesmom ,,In Too Deep".

U drugoj polufinalnoj sceni Evrovizije Tijana Bogićević nije uspela da se kvalifikuje u finale Evrovizije.



Diskografija

Albumi

    Čudo (2018)

Singlovi

    Pazi šta radiš (2009)
    Tražim (2011)
    Kada si tu (2012)
    Čudo (2013)
    Palim se na tebe (2013, zajedno sa Flamingosima)
    Tijanina (2014)
    Stradam (2014)
    Sam od sutra (2014)
    Još jednom (2014) (duet sa Aleksom Jelićem i Dragijem Jelićem)
    Nekako nikako (2015)
    In Too Deep (evrovizijski singl iz 2017, srpska verzija pod naslovom Tvoja objavljena je mesec dana nakon originalne)
    Ti imaš pravo (2017)
    Hajde onda ništa (2018)
    Samo ne ćuti (2018)
    U redu (2018)
#5
Tri Medvjeda i gitara lektira za 1-razred

TRI MEDVEDA I GITARA, pisac: Ljudevit Bauer
Vrsta dela: Pripovijetka za decu
Vreme radnje: Nekada davno
Mesto radnje: Bukova šuma
Likovi: Medvedi Bruno, Bukalo, Bero i Mrgud

Kratak sadržaj:
U Bukovoj šumi je živio medvjed Bruno sa svoja tri sina. Zato što je već bio star i nije se mogao brinuti za obitelj, njegovi sinovi su preuzeli tu brigu. Najstariji si Bukalo bio je vrstan ribolovac koji je lovio ribe golim rukama. Srednji sin Mrgud bio je zadužen za prikupljanje meda, kojim bi hranio obitelj. Najmlađi sin Bero, nije bio spretan ni u lovu, ni u sakupljanju meda, no obitelj je uveseljavao pričama i dogodovštinama. Jednog dana dogodila se nesreća Bukalu, ozlijedio je šapu u ribolovu. Neduno zatim i srednji sin Mrgud je nastradao. Tražeći med je razljutio pčele koje su mu izbole cijelu njušku. Čekajući da se oporave, našli su gitaru u šumi i donijeli je kući. Sada je došao red na najmlađeg sina Beru da prehrani obitelj. S obzirom da nije bio vrsta u prikupljanju hrane, Bero je odlučio uzeti gitaru u ruke i svirati. Svirao je tako lijepo da su uskoro sve životinje iz šume počele dolaziti i slušati Beru. Naravno, gosti nisu dolazili praznih ruku, kao nagradu za Beru su donosili meda i ribe.Tako je Bero pokazao da, bez obzira što nije talentiran za prikupljanje hrane, svojim drugim talentima može činiti dobro i prehraniti obitelj.


O piscu:
Ljudevit Bauer književnik,

urednik i prevoditelj, rođen u Sisku 1944. godine. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Prvo prozno djelo mu je bilo objavljeno pedesetih godina na Radio Zagrebu, dok je za prvu tiskanu priču, 1973. godine dobio Politikinu nagradu.
Značajnija djela: pripovijetke za djecu Parnjača Columbina (1979), romani Trag u travi (1984), Trik (1985), Kronika porodice Weber (1990), Biserje za Karolinu (1997)
#6
Support Centar :: PC Klinika / Ne prepoznaje win 10
Oktobar 15, 2015, 02:18:39
Samo da javim da vam ova detekcija pretraživača i OS-a ne radi baš najbolje, ja imam win 10 a pokazuje mi nešto NT u profilu ovde pored poruka :D hammer
#7
Muzički svet / Magazin
Mart 18, 2013, 12:58:45
Magazin

Magazin je hrvatska i jugoslovenska pop grupa iz Splita. Grupe je jednom prestavljala Hrvatsku na Pesmi Evrovizije sa pesmom "Nostalgija".

Osnovana tokom 1970ih kao Dalmatinski magazin, grupa je brzo počela da skreće pažnju na sebe na lokalnim muzičkim festivalima svojim pesmama inspirisanim dalmatinskom narodnom muzikom. Prvu singl ploču s pesmama ,,Školski dani" i ,,Uspomene toplog ljeta" objavili su 1979. godine, a prvi album ,,Slatko stanje" objavljuju 1982. godine. Postepeni uspon se nastavio tokom 1980ih nizom pobeda na prestižnim festivalima.

1980-ih grupa je dostigla sam vrhunac popularnosti ikada, na čelu sa Ljiljanom Nikolovskom. Tada su učestvovali na brojnim festivalima, osvajali brojne nagrade i bili najpopularnija pop grupa bivše Jugoslavije. Ređale su se platinaste i dijamantske ploče snimljene za ,,Jugoton", kao i hitovi poput ,,Oko moje sanjivo", ,,Put putujem", ,,Tri sam ti zime šaptala ime", ,,Tamara" i brojni drugi. 1990. godine Ljiljana Nikolovska napušta grupu, a njihova popularnost doživljava pad.

Međutim, zenit je postignut u 1990im kada je Danijela Martinović postala pevačica grupe. Vođa grupe Tonči Huljić je počeo da u svoje pesme ubacuje elemente folk muzike iz drugih bivših jugoslovenskih republika i često je bio napadan za promovisanje turbofolka u Hrvatskoj. Ovo nije mnogo smetalo publici, a Magazin je postala najpopularnija i najuticajnija muzička grupa u Hrvatskoj.

U grupu je 1996. ušla Jelena Rozga, mlada splitska balerina. Nakon 4 uspešna albuma, Jelena je 2006. godine napustila grupu, ali je sa Magazinom nastupa na Dori sa pesmom ,,Oprosti mala". Nakon nje, zastitni znak ove grupe postaje Ivana Kovač, kćerka Miše Kovača.

Uz pesmu ,,Čija sam kada tvoja nisam" sa Splitskog festivala 2007. godine, ubrzo nastaju još tri nove numere: ,,Dva bora", ,,Neću plakat namerno" i ,,Anđele", koje se dosta razlikuju od rada ove grupe u proteklih 10 godina.

Članovi grupe

    Tonči Huljić (1979-) - klavijaturista
    Željko Baričić (1979-) - gitarista
    Nenad Vesanović (1979-) - basista
    Ante Miletić (1984-) - bubnjar
    Andrea Šušnjara (2010-) - pevačica

Bivši članovi

    Igor Biočić (1979-) - basista
    Zoran Marinković (1979-1984)
    Miro Crnko (1979) - klavijaturista
    Majda Šoletić (1979-1982) - pevačica
    Marija Kuzmić (1982-1983) - pevačica
    Ljiljana Nikolovska (1982-1990) - pevačica
    Danijela Martinović (1990-1996) - pevačica
    Jelena Rozga (1996-2006) - pevačica
    Ivana Kovač (2006-2010) - pevačica


Diskografija
Singlovi

    1979. - Školski dani / Uspomene toplog ljeta
    1979. - Doviđenja Ljubavi / Sve Ću Dati Ako Mi Se Vrati
    1980. - Esmeralda / U malom kafe baru
    1980. - Zaboravi / Zbogom klinci
    1981. - Moje milo / Sjećanja

Albumi

    1982. - Slatko stanje
    1983. - Kokolo
    1984. - O, la, la
    1985. - Piši mi
    1986. - Put putujem
    1987. - Magazin
    1988. - Besane noći
    1989. - Dobro jutro
    1991. - Da mi te zaljubit u mene
    1993. - Došlo vrijeme
    1994. - Simpatija
    1996. - Nebo boje moje ljubavi
    1998. - Da si ti ja
    2000. - Minus i plus
    2002. - S druge strane mjeseca
    2004. - Paaa..?
    2007. - Dama i Car

Kompilacije

    1990. - Svi najveći hitovi (1983-1990)
    1990. - Najbolje godine
    1998. - Hitovi 1
    1998. - Hitovi 2
    1999. - Balade
    2001. - The Best of 1
    2006. - Antologija
    2008. - Bossa n' Magazin
    2008. - The Platinum Collection
    2010. - Godine s Ivanom (2006-2010)







#8
Muzički svet / Concha Buika (Konča Buika)
Mart 18, 2013, 11:49:48
Marija Konsepsion Balboa Buika (šp. Maria Concepción Balboa Buika; rođena 11. maja 1972), poznatija pod svojim scenskim imenom Konča Buika (šp. Concha Buika), španska je kantautorka afričkog porekla.



Biografija
Detinjstvo i rani život

Roditelji Konče Buike izbegli su iz Ekvatorijalne Gvineje. Bivša španska kolonija u Africi bila je pod vlašću diktatora Fransiska Masijasa Ngeme, koji je osuđen za genocid. Nakon toga, doselili su se u Palma de Majorku na Balearskim ostrvima, gde je 11. maja 1972. godine rođena Konča, što je deminutiv od imena Marija Konsepsion. Odrasla je u Majorci među španskim Romima, kao jedina osoba afričkog porekla u svom komšiluku.

Njen otac, Huan Balboa Boneke, bio je matematičar i pesnik, koji je bez objašnjenja otišao kada je Konča imala 9 godina. Za svog oca kaže da je bio disident, socijalista, te da je bio pisac koji veruje u moć reči. Izjavila je, takođe, da se borio protiv diktature, ali je želeo da nametne svoje ideje silom; što je, na neki način, takođe diktatura.

Konča se preselila u London bez cilja, bez novca, a čak nije ni govorila engleski; u vreme kada nije znala gde da se stacionira, ali je znala da je moguće da preživi bilo gde. Čistila je kancelarije i kafiće, pevala po svadbama, te bila hostesa servisa za telefonski seks. Nakon što se iz Londona vratila u Majorku, koja je bila prepuna nemačkih turista, počela je da nastupa sa lokalnim grupama i prilagođavala afričke pesme iz svog detinjstva zvucima flamenka. Nakon što su je turisti zapazili, dobila je ponudu da peva na engleskom u Las Vegasu, zahvaljujući fizičkim i vokalnim sličnostima sa Tinom Tarner.

Godine 2000, zajedno sa pijanistom Jakobom Suredom, izdala je album Mestizüo. Njen prvi samostalni album, Buika, objavljen je 2005. godine i skreće pažnju na njen izuzetan glas. Drugi album, Mi Niña Lola izdat je 2006. godine i sadržavao je tradicionalne španske kopla pesme i flamenko ritmove. Godine 2009, sarađuje sa pop zvezdom Neli Furtado na pesmi Fuerte, koje je snimljena na španskom albumu Furtadove.



#9
Tekstovi pesama - Lyrics / Tijana Dapčević
Mart 16, 2013, 19:36:44
Tijana Dapčević - Tekstovi, reči pasama, lyrics

Biografija i diskusija:
http://www.samo-opusteno.info/forum/muzi269ki-svet/tijana-dapcevic/


Tijana Dapcevic
Aleluja

Ludilo je bilo, pijani svi
ne znam kako sam u krilo
tvoje pala, veruj
drugi put ne bih, neka hvala

Jer stalno mi dosadjujes
i zuljas moje nerve
kao nogu tesna cizma

Ref.
Daj, ne zovi me
ni sutra ni za dve, tri godine
i kad me vidis samo prodji me
kao da nema me, aleluja

Krateri u glavi, ko si pa ti
ne secam se ni tvog lika
sto me zoves draga
nije mi jasno, da l' je sala
#10
Funny pics / Gradski prevoz
Mart 16, 2013, 19:27:58
#11
Funny pics / Gamer Edition
Mart 16, 2013, 19:27:15
#12
Funny pics / Usisavanje
Mart 16, 2013, 19:25:54
#13
Funny pics / Turbofolk
Mart 16, 2013, 19:25:15






#14
Kako napraviti samouništavajuće poruke pomoću Privnote?


Ponekad nam može zatrebati da pošaljemo poruku koja može da se pročita samo jednom, i posle toga zauvek uništi. Na primer, to može biti situacija kada šaljemo poruke poverljive prirode, pa ne želimo da rizikujemo da negde ostanu bilo kakav trag o njima ili da im neko naknadno da pristupi.
Stoga danas predstavljamo jedan interesantan sajt koji može da posluži baš u ovu svrhu. U pitanju je Privnote, web aplikacija koja omogućava da šaljemo poruke koje se samouništavaju nakon prvog čitanja.
Kada prvo odemo na sajt, ukazaće nam se veliko polja za kucanje, gde možemo da otkucamo svoju poruku. Potom kliknemo na dugme Create Note.
privnote samounistavajuca poruka
Dodatno možemo da uključimo i opciju da nam stigne obaveštenje da je poruka pročitana.
Potrebno je da štikliramo opciju ,,Notify me when this message gets read" u dnu opcije i zatim ukucamo svoju email adresu i oznaku za poruku.

obavestenje da li je procitana poruka
Sada ćete dobiti vezu za deljenje poruke. Tu vezu treba da iskopirate i pošaljete svojim prijateljima bilo u mejlu ili putem poruke.
kopirati link
Prijatelj će moći da pročita poruku samo kada je otvori prvi put. Nakon toga će poruka biti uništena i neće moći da se pročita.
Posetite Privnote: https://privnote.com/
#15
Muzički svet / Danijel Đokić
Jul 10, 2012, 00:53:28
Danijel Đokić

Daniel Đokić rođen je 11.septembra 1979. godine u Minhenu. Ima tri godine stariju sestru Danijelu, koja se bavi manekenstvom. Kao klinac, bio je strašno nemiran, ali i pored toga od roditelja nije dobijao batine. Mama je uvek bila strožija, ali su se roditelji trudili da svaki problem reše pričom, a ne silom. Čitavo detinjstvo je srećno proveo, a u porodici je uvek imao adekvatan oslonac. Jedine i dosta velike batine dobio je od mame, koja je saznala da je sa samo 13 godina zapalio cigaretu na odmoru u školi. Mama Smilja je bila neumoljiva, pa se Danielu duvan vrlo brzo smučio. U Nemačkoj je završio gimnaziju, a onda je otišao na Floridu Orlando da studira. Završio je dve godine, došao na raspust u Nemačku i tada se ukazala prilika da zaigra u jednoj TV seriji. Na audiciji, među 280 kandidata, izbor je pao na njega. Muzika ga je takođe oduvek privlačila. Kao klinac bio je u horu i voleo je da peva. Ipak, kako i sam kaže da nije bilo Slađe iz Đoganija, verovatno se nikada ne bi osmelio da snimi album. U njegovom životu postojala je i sportska epizoda. Sa 12 godina je počeo da profesionalno igra tenis kod Nikole Pilića. Igrao je na juniorskim turnirima u Vimbldonu, Melburnu, Rolan Garosu... Međutim, jednom je zadobio povredu i to ga je nateralo da razmišlja kako sve to nije sigurno i da ga jedna povreda može odvojiti od terena. Iako je ostvario rezultate koji su obećavali, posvetio se glumi, a potom i muzici koja ga je trajno odvojila od belog sporta. Danas povremeno, za svoju dušu, odigra nekoliko setova sa prijateljima. Ipak, njegov životni put usmeren je ka svetu nota, ritma i zabave.


#16
Ženski kutak / Vladimir Stanojević
Mart 20, 2012, 11:22:41
Vladimir Stanojević - Votelj sa pinka :)









#17
NOŽ SA DRŠKOM OD RUŽINOG DRVETA (Danilo Kiš, GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA)

"Reb Mendel, dovoljna je jedna jedina šibica da spali celokupna naftonosna polja Ploeštija." Dok ovaj gleda u daleku budućnost osvetljenu ogromnim požarom, Reb Mendel sa ona dva još vlažna prsta naglo poteže dugme na mundiru i zakovrće ga kao da zavrće vrat piletu. "Her Miksat", kaže, "kad ne biste mislili tako glupo, mogli biste postati odličan majstor... Znate li da se petrolejski izvori u Ploeštiju procenjuju na nekoliko miliona galona sirove nafte?" - "To će biti divan plamen, reb Mendel", kaže Mikša zagonetno.
(Danilo Kiš, "Nož sa drškom od ružinog drveta", Grobnica za Borisa Davidoviča)

"Nož sa drškom od ružinog drveta" je priča koju, čak i kada bi bila istinita u faktografskom smislu, istoričari ne bi zabeležili. Niti u njoj ima velikih ljudi, niti su pripovedani događaji od istorijskog značaja; verovatno ne bi poslužila ni kao svedočanstvo o životu pripadnika nižih društvenih slojeva, jer sudbina glavnog junaka odstupa od tipičnog i običnog. Donekle; jer taj je junak pretrpeo jednu vrstu nepravde koja nije tako neobična. Ovo je priča o naličju pravde i morala, licemerju i osveti.

Naslov je obično najočigledniji putokaz za interpretaciju, koji nam ostavlja sam autor. Nož sa drškom od ružinog drveta je sredstvo. Junak priče takođe je upotrebljen kao sredstvo. Pored toga, nož predstavlja uspomenu iz detinjstva.

Neobičan spoj sećanja na detinjstvo i načina na koji Mikša koristi nož su možda u prividnom neskladu; videćemo da ovaj ,,pozitivan junak" poseduje određen prirodni, naivni osećaj za pravdu – sasvim subjektivan osećaj, koji nema mnogo veze sa zakonom i konvencionalnim moralom: dok je uveren u ispravnost onoga što čini, nije mu nikakav problem da isprlja ruke. Da bi se bilo šta uradilo, ruke se moraju isprljati i to ne simbolično, nego doslovno. Ako govorimo o apstraktnom prljanju, neke druge ruke su mnogo prljavije od Mikšinih, iako nisu golim prstima stiskale vrat nevine devojke, niti su pak odrale živog tvora.

Mikša je sposoban zanatlija, kalfa koji ipak nikad neće postati majstor, jer ,,misli tako glupo", prema rečima reb Mendela. Prvo ga vidimo kako zabavlja namernike svojom neverovatnom veštinom, brzinom prišivanja dugmadi. Ubrzo saznajemo da Mikša poseduje i druge ,,talente". Hladnokrvnost i surovost sa kojom barata telom životinje zastrašujuća je. Talmudista, reb Mendel, smatra je neoprostivom, proklinje i proteruje Mikšu, zaboravljajući da je upravo on dao odobrenje da se jedno ,,božje stvorenje" ubije i da stoga, iako se povukao i prespavao izvršenje, snosi deo odgovornosti.

Prokletstvo Mikši verovatno ne bi teško palo da se odnosilo samo na onaj svet. Ono je, međutim, imalo ovozemaljske posledice: nakon tog događaja nijedan majstor nije želeo da ga primi na posao. Mikšinim obećanjem da će se osvetiti talmudistima završava se prvi segment priče.

U središtu druge epizode nalazi se još jedna nepravda. Ovog puta žrtva je ubijena, a neposredni počinilac upravo je Mikša. Nakon perioda bezuspešnog traženja posla, upoznaje izvesnog Ajmikea koji ga uvodi u jednu revolucinarnu organizaciju. Ono što Mikša ne zna je da je Ajmike u isto vreme i doušnik. Pošto među saborcima postoji sumnja da doušnik postoji, Ajmike žrtvuje devojku koja je nedavno ušla u organizaciju. ,,Lice izdajnika može poprimiti izgled najveće pravednosti", kaže Ajmike, prema kome je u isto vreme usmerena pripovedačava ironija.

Na samom kraju Mikša uspeva da se osveti talmudistima. U zatvoru piše priznanje u kojem navodi imena saradnika i pomagača. Na spisku je i reb Mendel.

Kukavičluk i licemerje onih koji donose odluke, zaklanjajući se iza zakona čije rupe dobro poznaju i obilato se njima služe, predstavljaju zajednički element ove dve epizode. Nasuprot tome stoje Mikšina prostota i ruke koje ne oklevaju.

Mikša nije intelektualan tip; specifičnog odnosa prema moralu, odlučan i nepokolebljiv, savršen je za izvršavanje zadataka, ma koliko teški oni bili. Pozitivni junaci priča koje slede su kompleksniji likovi, skloniji kontemplaciji, ali svi oni imaju nešto zajedničko sa Mikšom - ne mire se sa uređenjem sveta koji ih okružuje.

Prikazani svet je isti u svim pričama. Postoji uređen sistem koji guši svaki oblik ljudske slobode. Sve se zna o svima i svako, ukoliko je to u interesu nekome unutar sistema, može da izgubi sve što ima. Ne postoji samo jedna organizacija i jedan način mišljenja; ima ih više, povezane su čudnovatim vezama i, iako je članstvo određeno pripadnošću određenom društvenom staležu, među njima, suštinski, nema nikakve razlike. U ovoj priči prvo vidimo zajednicu talmudista koja ima moć da onoga koji se zameri jednom njenom članu ostavi bez izvora egzistencije. Vidimo vrhovni, vladajući sistem, o kom će biti više reči u pričama koje slede, i vidimo jednu "revolucionarnu" organizaciju, koja je jednako korumpirana kao i vlast protiv koje se, navodno, bori.

Antipod tako uređenom svetu je haos. Priča je uokvirena samrtnim povicima Hane Kšiževske na raznim jezicima, koji evociraju vavilonsku pometnju. Težnju ka haosu vidimo u Mikšinim maštarijama o velikom plamenu; to je i anticipacija slične opsesije Borisa Davidoviča iz priče "Grobnica za Borisa Davidoviča". Njima je zajedničko manje ili više artikulisano uverenje da čitav svet, ovakav kakav je, treba spaliti, srušiti i da, možda, jedino nakon toga može postati bolji, ako nastane iznova.

Ironija je prisutna u svim segmentima priče, od pripovedačeve tvrdnje o istinitosti prikazane povesti, preko podnaslova koji kaže da je Mikša pozitivan junak, Ajmikeovih reči o licu izdajnika, reb Mendelovih talmudskih mudrolija... Vrhunac predstavlja uramljena slika vođe koji se blagonaklono smeši sa zida isledničke sobe, očinska figura koja ohrabruje zalutalo čedo da ,,prizna" ono što mu se kaže.

Glavne teme zbirke Grobnica za Borisa Davidoviča ovde su tek naznačene, kako bi pripremile čitaoca na ono što sledi. Postepeno će se razviti i obogatiti novima u narednim pripovetkama.
#18
Lektire & knjige / Kozarac - MRTVI KAPITALI
Januar 26, 2012, 18:47:46
Kozarac - MRTVI KAPITALI

ŽIVOTOPIS:
Josip Kozarac (1858. - 1906.), hrvatski je prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovjetki i polemičar, diplomirani inženjer šumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih šumara.
Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih, ali, često i prodornih, dubokoumnih misli.
Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muče seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamćen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista jest te je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova rješenja.
Djela: ''Zmija'', ''Priče djeda Nike'', ''Moj djed'', ''Biser-Kata'', ''Slavonska šuma'' (''Vijenac'', Zagreb, 1888.), ''Mrtvi kapitali'' (''Vijenac'', Zagreb, 1889.), ''Među svjetlom i tminom'' (Matica hrvatska, Zagreb, 1891.), ''Tena'' (''Dom i svijet'', Zagreb, 1894.), ''Mira Kodolićeva'' (''Prosvjeta'', Zagreb, 1895.), ''Oprava'' (''Prosvjeta'', Zagreb, 1899.), ''Živi kapitali'' (nezavršeni)

KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman

MJESTO RADNJE: selo, grad
VRIJEME RADNJE: kolovoz jedne godine - ljeto sljedeće godine; godinu dana nakon tog ljeta

O DELU:
U dvjema većim pripovijestima, koje se obično klasificiraju kao romani, i to u ''Mrtvim kapitalima'' (1889.) i ''Među svjetlom i tminom'' (1891.) htio je Kozarac dati širu sliku hrvatskoga društva, iznijeti u prvom redu likove inteligenata i poluinteligenata, biti kritičan prema svemu tome i naći izlaz za put u bolji život.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MATKOVIĆ:
''Čovjek u pedesetim godinama, posve kratko ošišan, kratkog debelog vrata, sav crven i pun ljetnih mozuljiva po nosu i čelu; debelo mu, malne četverouglasto lice sa sjajnim žutkastim i sitnim očima te mesnatim, crljenim nosom, činilo se u prvi mah tupo i prosto - no kad je prekidanim, oštrim glasom progovorio - taj glas bio je veoma sličan britkoj formi lica - upoznalo se je da iz njega govori ona dobra prostota i iskrenost, koja se krije samo u takovim oštrim, tvrdim licima. Išao je pravilno i odmjereno, te se je moglo vidjeti da taj čovjek ljeti i zimi i po blatu i po suhu stupa istim laganim, al čvrstim korakom.''

GĐA MATKOVIĆ:
''... mati je većma uživala u mlađoj si kćeri, živahnoj i prevrtljivoj Neli, koja je imala sva slaba, ali ne i dobra svojstva materina. Ponosnoj majci godila je više laskava i obijesna Nela nego tiha i pronicava starija kći, premda je dobro znala da joj Anka više od pol kuće uzdržava, a Nela više od pol kuće u nered meće.''

ANKA, njihova starija kći:
''No ta njihova bojazan bila je posve suvišna, jer kad je Anka prvi put zaplesala s Lujom, zapelo je svačije oko o visoku krepku djevojku snažnog i pravilnog struka, te stidno oborenih očiju, koje su bile posve zastrte dugim crnim trepavicama. Zamalo, pa cijelo društvo motrilo samo nju; neka nepatvorenost, svježost kao jutarnji gorski zrak nadahnjivala je sve njene kretnje, sve je bilo istinito i naravno na njoj; ona se nije trsila da bude interesantna, da se pred svima istakne - al baš zato odsijevala njezina prikaza osobitim čarom iz hrpe gospođa, odjevenih na sve načine, samo da što sigurnije obrate pozornost na se.''

NELA, njihova mlađa kći:
''Ona je očaravala i idealiste i materijaliste, svi su ti mladići ginuli za njom, svi su joj pjevali pjesme, a možda ni jedan nije znao zašto je upravo ljubi. U njoj je bilo nešto, čim te je tako reći prisilila da se baš u nju prvi put zaljubiš. (...) Nju narav nije nadarila dubokim čuvstvom, ona nije ni znala što je prava ljubav. Svi njezini osjećaji, sve njezino čuvstvovanje nije imalo korijena u njezinu srcu, nego na površini njezina lica. Ona je govorila svakim svojim pogledom, svakim živcem lijepih svojih usana, al ona sama nije znala što je govorila, jer njezine riječi nisu tekle iz duše, nego ravno s jezika.''

LUJO, njihov stariji sin:
''Te mu se misli taj čas po mozgu vrzle, no kad mu toj mješavini čuvstava iznenada pred dušom niknu slika njegova krasnog sina, visokog i krepkog kao hrast, sa tek probijajućim brčićima na ispupčastim rujnim usnama, sa onim nemarišnim držanjem, i elegantnim odijelom, koje je kao saliveno na njemu stajalo...''

VINKO, njihov mlađi sin:
''Vinko je bio zadnje dijete u kući; od mladosti krupan i nezgrapan, nije nikako bio slika ljepuškastomu Luji; u školi se je pokazivao veoma tvrdoglavim, bježao je od nje, kad god je samo mogao, te trkao po lovu za pticama i ribama; osim oca nije nitko za njega puno mario, nigda nije dobio nove odjeće, nego uvijek iznošene Lujine, pa je već i u tom odijelu izgledao kao pribjeglica, kao tuđe dijete u kući.''

VLATKO LEŠIĆ:
''U takovim zanosnim trenucima bio je Lešić upravo krasan. Blijedo njegovo, dosta mršavo lice, koje je već prema utiscima časovito mijenjalo boju - od zelene do crljene - veoma energično čelo sa oštrim izrazitim nosom, bili su jasan znak da se osobiti svijet u toj glavi vrze. (...) Po blijedom licu i dubokom pogledu sudile su raskalašene žene, da je pohotan; po mučaljivosti - jer u veselom društvu obično je šutio - sudeći, mislili su neki da ga nesreća bije - dok ih je malo znalo, da duša njegova gramzi neprestance za ljepotom i istinom; da njegovo srce izgara od veselja nad dobrom, a savija se od muke i boli nad zlom stvari...''

GOSP. i GĐA VUKOVIĆ

URBANITZKY

NEUMAYER:
''... te se ubrzo pridružila gospodinu Neumayeru, mladu još čovjeku idealne visine i tančine, sa plavim ''cvikerom'' na velikom oštrom nosu, blijeda lica i dugačkih prstiju, kojima je neprestance navlačio bijele kao snijeg i jako prostrane manšete. Bio je to čovjek u dvadeset i šestoj godini, tek nedavno imenovan činovnikom kod financijalne struke, te njegovoj vanjštini nije ništa nedostajalo, a da ga vrpoljiva Nela ne bi držala galantnim i zanimljivim...''

ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: hladni, oholi ton, laskava i obijesna Nela, pronicava Anka, patvorena ljepota, iskrivljena istina
- usporedbe: kao da želi oca pripraviti na sadržaj lista, kao da se boji kazatikao crkvica

FABULARNI TIJEK:
1. Opis g. Matkovića (njegov izgled i narav)
2. Poziv na ples
3. Uspoređivanje Nele i Anke
4. Poziv Lešića na gumno «Čardačine»
5. Urbanitzky sa prijateljem Neumayerom dolazi prositi Anku
6. Urbanitzky nakon razgovora odustaje, Neumayer zaprosi Nelu, Nela pristaje
7. Lešić prosi Anku, ona presretna pristaje
8. Pripreme oko vjenčanja
9. Vjenčanje Anke ujutro, skromno i tiho
10. Vjenčanje Nele, raskošno i veselo
11. Nela, naviknuta na raskoš, u gradu ubrzo postaje nesretna, svađa između supružnika
12. Lešić kupuje močvaru, pretvara ju u plodno tlo i zarađuje mnogo novaca
13. Lujo ne može naći posao
14. Nela propada

SADRŽAJ:
Jednog je kolovoskog popodneva stari Matković šetao i naišao na nekoliko kola natovarenih snopljem pšenice. Obratio se seljacima na kolima zaprijetivši im da više neće raditi kod njega ako budu kasnili, no oni su znali da će to njegovo loše raspoloženje proći za koji časak. Matković je uskoro stigao kući, gdje se sa svojom gospođom i starijom kćeri Ankom porječkao oko kruha, no Anka ih je sve ubrzo pomirila. Dolazi poštar i donosi dva pisma: jedno od sina Luje iz Zagreba, a drugo od kćeri Nele iz R., nedaleke varoši, te jedan službeni spis od gospoštijskog ravnateljstva i ''Bazar'', adresiran na gospođu Matković. Sin Lujo traži još novaca, no Matković kaže kako mu ne da više. Anka odlazi do majke. Gospođa Matković čita Nelino pismo; ova joj piše kako se mladići otimaju za nju, kako joj druge djevojke zavide. Gospođa žali što i Anka nije takva i govori joj da moraju ići k Neli u varoš na ples da Anka upozna kakvog mladića jer ju je već strah da se Anka nikad neće udati u ovom selu.
Matković je svakodnevno ustajao u 4 sata ujutro, a Anka bi mu tada već pripremila kavu te bi on zatim odlazio na imanje (gumno). Tog je jutra izbrojio Anki novce da pošalju Luji te otišao na gumno, a Anka se zatim lati svakidašnjeg kućanskog posla, a onda Luji napiše pismo. Tada ulazi gđa Matković, pije kavu, a nakon nje ulaze i Vlatko Lešić i Matkovićev mlađi sin Vinko, te sjedoše za stol jesti. Gđa Matković im prigovara što su dvije noći noćili na gumnu, a nisu došli kući. Započinju razgovarati o svemu i svačemu, a između Anke i Lešića ''frcaju iskre''. Zatim razgovaraju o tome kako je spavati na gumnu, a Lešić nadodaje da ga je na rad na gospodarstvu ponukao velik broj mrtvog kapitala u zemlji. Tu nastavljaju razgovor o klasama. Lešića je gđa Matković uvijek uspoređivala sa sinom Lujom i nije joj se Lešić baš sviđao. Nakon svega toga Lešić i Vinko odlaze, a Lešić uputi Anki takav pogled da se ona sva zarumenjela.
''Taj pogled i ta rumen kazivala je da njih dvoje stidljivo skrivaju jedno svoje čuvstvo, koje je već počelo prodirati iz njih.''
Sva obitelj, osim Matkovića i Vinka, odlazi u varoš na ples u slavu njegove preuzvišenosti. Gđa Matković, njezina sestra i sestrin muž u stanu (Vuković) razgovaraju o Matkoviću i pomalo mu se rugaju. Kasnije cijelo popodne djevojke i žene pripremaju oprave za ples, a zatim večeraju. Došao je i čas odlaska na ples, do dolazak tamo nije bio baš sjajan, ali Nela je uspjela malo podići atmosferu svojom vrckavošću, mnogi su se mladići okupili oko nje. Gđa Matković i njezina sestra znale su da će Anka cijelu večer provesti sama, ali kad je zaplesala s bratom, svima je zapela za oko, no ona možda bila i jedina koja na ples nije došla s namjerom da nađe muža. Na plesu se vidio jaz među staležima koju su malo ublažavali mladi svojim veseljem. Anka je oko ponoći otišla u tetin stan, dok su drugi ostali do zore na plesu. Sutradan su ujutro prepričavali svoje doživljaje, no Anka je samo željela vratiti se ocu na selo.
Ubrzo su se svi vratili kući na selo, no jedino se Anka veselila tom povratku. Jedan se dan Vinko, Lujo i Lešić dogovore da će pozvati gospođe na izlet na Lešićevo gumno ''Čardačine''; i one pristanu. Dogovoren je dan izleta. Gđa Matković, Lujo i kćeri išli su kolima, a na gumnu su ih dočekali Vinko i Lešić. Došli su tamo dok se obavljala vršidba pa su malo prošetali među radnicima, a nakon toga otišli su u sjenicu na obilnu večeru, nakon koje odoše prošetati do nedalekih gospodarskih zgrada. Naprijed su išli Vinko, Lešić i Anka. Uto se diglo jato jarebica pa Vinko ode po pušku, a Lešić i Anka ostadoše sami. On ju pita je li se zabavila na plesu i govori da ga je bilo strah da će se ona iz grada vratiti drukčija, no ona kaže da više voli jedan ovakav izlet nego tisuću onakvih zabava. Taj ga odgovor umiri. Uto se vrati Vinko te svi stigoše pred Lešićev stan, koji je gđa Matković jedva čekala vidjeti, da ga malo iskritizira. Kasnije gđa Matković pita zašto i druga polovica zemlje nije obrađena, a Lešić odgovara da je to taj mrtvi kapital o kojem je govorio, te joj objašnjava sve u vezi s tim, a najveći je razlog taj što svi preziru trgovačke i gospodarske škole i ne žele se baviti zemljom pa ona ostaje mrtvi kapital. Predvečer odlaze kući. Leešić ih je ispratio jašući pored njihovih kola. Anka tada shvati da ju Lešić istinski voli; iako joj to nikad nije rekao, ona je to osjetila. Došavši kući, vidjeli su da Matković sjedi pred kućom sa sestrom gđe Matković, gospođom Vuković. Tada Lešić ode natrag na gumno, s mišlju kako želi pobjeći daleko s Ankom. Gđa Vuković došla je reći da je Urbanitzky, koji se Anki udvarao na plesu, pitao smije li zaprositi Anku te da će on doći sutra popodne u prosidbu. Ne znajući kako će Anka reagirati, gđa Matković pozove muža da vidi što će on reći, no on samo kaže: ako Anka hoće – neka se uda, ako neće – on ju ne želi prisiljavati. Tada ga gđa Matković napadne da ne može samo to reći, da je on roditelj, da je na njima da se pobrinu za njezinu budućnost, no on kaže da vjeruje Ankinoj prosudbi; i tada Matković izađe. Naiđe u drugoj sobi na Anku i Nelu koje nisu znale o čemu se radi, i tada joj Matković reče da ju udaju, na što Anka problijedi, a Nela ode upitati za koga i vraća se s čestitkama. Anka joj govori da je preuranila s tim. Dolaze gđe Matković i Vuković, a gđa Vuković obznanjuje vijest te govori tko je prosac. Anka odlučno kaže da se neće udati za njega, a gospođe ju nagovaraju navodeći mnoge razloge. Uto ulaze Matković i Lujo te Matković, vidjevši Anku vedru, shvati kakvu je odluku donijela. Gđe Matković i Vuković odlaze u drugu sobu još raspravljati o Ankinoj situaciji, a gđa Vuković natukne da je Anka možda već zaljubljena u nekoga, možda u Lešića, pa se ne želi udati, na što gđa Matković problijedi, a Lešić joj se učini još mrskijim. Gđa Vuković predlaže da Anku pošalju k njoj u grad na mjesec-dva, što se gđi Matković svidi i ona ode sretna na počinak. Urbanitzky je zbilja došao sutradan te poveo Neumayera, jednog svog činovnika, sa sobom. Traži da sâm razgovara s Ankom, koja je bila u vrtu. Ona mu govori da ne vjeruje u ljubav na prvi pogled i da toga nije moglo biti među njima na onome plesu. On ju razumije pa prijateljski si stisnuvši ruke, uđoše u kuću, gdje ih dočeka iznenađenje: Neumayer je zaprosio Nelu i ona je pristala. Svi su sretni, a gđe Matković i Vuković očekuju da i Urbanitzky objavi zaruke s Ankom, no ništa od toga. Kasno u noć stižu Matković i Vinko kući i saznaju za zaruke. Neumayeru se nije svidio Matković, no svidio se Urbanitzkom te se sprijatelje. Urbanitzky je samo Matkoviću povjerio svoj razgovor s Ankom, a Matković je bio sretan što je Urbanitzky razumio Ankine razloge. Vinku se nije svidjela ta gospoda i zato ode prošetati. Sretne Lešića i govori mu da je Nela zaručena, no Lešić uplašeno pita je li i Anka, a Vinko mu veselo odgovori da nije. Nakon duge šetnje, svak ode svojoj kući. Vinko na vratima spavaće sobe sretne Anku i reče joj da ima pozdrav, na što se Anka razveseli.
Sutradan prije rastanka, Urbanitzky reče gospođama da nije ni zaprosio Anku. Anka je morala teti i majci stalno govoriti što je pričala s Urbanitzkym u vrtu, no one nisu mogle shvatiti koji je razlog njegovom čudnom ponašanju. Gđa Vuković također je otišla kući i obećala je saznati što se dogodilo između Anke i Urbanitzkog i javiti to sestri. Nakon tri dana stiže pismo u kojem je pisalo jedino da je Urbanitzky rekao da se prenaglio s prosidbom, no nije ništa više objasnio. Nakon toga su se sestre tako dopisivale tri tjedna. Dok je u gradu gđa Vuković stalno davala savjete Neumayeru u vezi sa svadbom, to se isto događalo i na selu između Nele i gđe Matković. Lešića od izleta nije bilo u Matkovićevoj kući, samo je pismeno čestitao Neli. Kod Matkovića iščekivala se svadba, ali i smrt ravnatelja gospoštije; svi su htjeli vidjeti kakva će biti nova uprava. Iako je gđa Matković očekivala da će njezin muž sada biti ravnatelj, ravnateljem je proglašen dosad nepoznati muškarac. Novi je ravnatelj od svih tražio životopise i svjedodžbe, a Matković nije imao nikakvih svjedodžbi. Tako je otpuštena trećina činovnika, a ostali su uređeni novom klasifikacijom. Lešić je time postao nadređen Matkoviću (jer je imao svjedodžbe), pa su Matkoviću pripale ''Čardačine'', ali on je bio sretan što će moći upravljati manjim kotarom jer je on ipak bio čovjek u godinama. No gđa Matković bila je očajna zbog toga i zato je pisala sestri da ubrza Nelino vjenčanje. Četrnaest je dana nakon toga novi ravnatelj obilazio kotare i tako, u pratnji Lešića, došao i do Matkovića, te objasnio gđi Matković zašto moraju na ''Čardačine''. Lešić je nakon toga još češće dolazio k njima u kuću, a gđa Matković i dalje nije shvaćala kako se Anka mogla zaljubiti u njega. Nitko nije zapravo primjećivao ljubav između njih osim Vinka. Vinko je mnogo puta htio upitati Lešića kad će već zaprositi Anku, no mladenački ga je stid spriječio svaki put. Bližio se kraj rujna, a gđi Matković bilo je mučno od pomisli da mora seliti iz svoje kuće. Jednom prilikom upita ona Lešića kada moraju seliti na ''Čardačine'', no on kaže da ne moraju, nego da će tamo živjeti Vinko, Matković i on, a žene neka ostanu tu gdje jesu, a da će im Anka nekad doći na ''Čardačine'' skuhati nešto. Kad je Lešić otišao, gđa Matković upita Anku voli li Lešića, a Anka odgovori potvrdno, i to je samo nakratko usrećilo gđu Matković; no kada je Lešić zaprosio Anku, gđa Matković sjetila se Urbanitzkog, Neumayera i Nele i više nije bila baš sretna zbog Anke.
Nakon zaruka Lešić je rekao ravnatelju da se ženi i da će s Ankom živjeti na ''Čardačinama'', a njezini roditelji neka ostanu živjeti gdje su i živjeli; i ravnatelj pristane. Odlučeno je da Nelino i Ankino vjenčanje bude na isti dan, u prvoj polovici listopada. Anku je oduševilo što će imati malo, skromno vjenčanje, dok je Nela jedva čekala da vidi svoje sjajno vjenčanje. Nela je bila vrlo tašta te je mislila da su svi u nju zaljubljeni, pa čak i to da nju Lešić više voli od Anke. Dok je gledao pripreme za pir, Matković je razmišljao o svojoj djeci: nije se brinuo za Anku, no bilo ga je strah toga da se Nela neće baš dobro snaći u stvarnom svijetu. Prigovorio je ženi zbog tolikih troškova, da treba stati s tolikim narudžbama, no ona ga ne htjede slušati te ode.
Kako se bližio dan vjenčanja, tako su radnici pomagali Lešiću urediti kuću za buduću gospodaricu. Dva dana prije vjenčanja dovezao je Ankine stvari na ''Čardačine''. Noć prije vjenčanja Lešić, ne znajući zašto, ode do Matkovićevih, a isto tako ne znajući zašto naglo ode kući. U kući Matkovićevih kasno se leglo na počinak. Dogovoreno je da će Nelino vjenčanje biti prije podne, no iako je gđa Matković htjela da joj se kćeri zajedno udaju, Lešić nije pristao jer ne voli te isprazne ceremonije s mnoštvom ljudi. Rano ujutro Lešić je sav sretan krenuo u selo po Anku. Dolazi do nje te njih dvoje s Vinkom i Matkovićem odlaze u crkvu. Nakon obreda njih dvoje odoše na ''Čardačine'', ne nalazeći riječi za razgovor od silnog uzbuđenja. Kad su stigli, Lešić, vidjevši sunce da izlazi, napokon reče: ''Sunce naše sreće...''. Uđoše zatim u kuću i izmoliše se klečući pred Bogorodičinom slikom. Nakon toga uđoše i radničke žene i djeca i uzeše ljubiti ruke novoj gospodarici. Dotle je u Matkovićevoj kući sve vrvjelo, no staroga Matkovića nije bilo u toj vrevi pa su ga morali tražiti kad god su ga što trebali. Nela se obukla sva u bijelo. U podne su krenuli u crkvu, a vrativši se s vjenčanja, svi posjedaše za objed. Vinko je ustao da nazdravi Anki i Lešiću, što je izazvalo komešanje u društvu jer se njih dvoje nitko dosad nije ni sjetio. Uto dolazi i brzojav od Urbanitzkog, koji čestita Anki i Lešiću, a kada Neumayer upita poštara ima li što za njih, ovaj reče da nema. Nakon objeda Nela i Neumayer odlaze u grad.
Mjesec dana nakon svadbi, gđa Matković bila je nostalgična za kćerima, a za to je vrijeme Lujo životario na fakultetu. Za razliku od njega, Lešić je brzo uvidio da mladi ljudi na fakultetu zapravo gube vrijeme i novac koji su mogli uložiti u nešto drugo. Mladi je Vinko gutao svaku Lešićevu riječ; on se uvijek radije bavio gospodarstvom nego školom. Dok su Matković i gospođa ručali, dođe Vinko sa ''Čardačina'' i preda majci poruku od Anke koju je slala svaki dan otkad se udala i gđa Matković bila je sada sretna zbog njih, dok je Nela samo jednom pisala otkad se udala, što je brinulo gđu Matković.
Nela i Neumayer stanovali su u jednoj od glavnih ulica. Nijedno od njih nije od braka dobilo ono što je očekivalo. On je rano odlazio u ured, a Neli se nije sviđalo što ju budi tako rano. On je uskoro shvatio da ona zapravo ne zna ni za što uzvišenije od njezinih djetinjastih briga. Došavši jedan dan iz ureda, vidio je da je bolesna, no morao se vratiti u ured, a kada se vratio kući, ona je već bila zdrava. Ona je smatrala da je on bio nemaran, a on je mislio da se ona samo pretvarala da je bolesna. Svaki od njih samtra da se ovo drugo ne žrtvuje dovoljno. Ubrzo su shvatili da se ne vole i da ono što su imali nije ni bila ljubav. Jednom su se prilikom posvađali pa su jedno drugome predbacili da su prevarili jedno drugo pretvarajući se da su nešto što nisu. Uto im je došla gđa Matković. Čim je Neumayer otišao u ured, gđa Matković pitala je Nelu za brak, i iako je Nela htjela prikriti nezadovoljstvo, nije uspjela, te je gđa Matković rekla da će ostati deset dana kod njih. U tom je vremenu gđa Matković vidjela koliko su njih dvoje nezreli. I vidjevši da se Nela nije nimalo promijenila, da nije odrasla, ode kući.
U drugoj polovici veljače Vinko I lešić išli su s još nekoliko ljudi u lov. Lešić je oko osam sati uvečer otišao kući jer je obećao Anki da će doći na večeru. Vidjevši da je umoran, Anka mu reče neka ode leći, a on htjede odbiti jer ima posla s papirologijom, no ona mu pokaže kako mu je ona već napravila polovinu posla. On ju zahvalno poljubi. Nakon toga vidjeli su u novinama sliku prekrasne kuće kakvu Lešić oduvijek želi. I tada mu Anka otkrije da je trudna već dva mjeseca, i oboje su presretni zbog toga. Sutradan joj on kaže kako želi kupiti tristo jutara onoga rita gdje je jučer lovio s Vinkom i ostalima kako bi ga mogao osušiti i obrađivati kako ne bi više bio mrtvi kapital. Kasnije Lešić odjaše k Mtkoviću reći mu svoj plan za rit, i Matković pristade uz njega. Odoše odmah u općinski ured, gdje su ih prvo poprijeko pogledali, no njih su dvojica ipak potpisali ugovor s općinom 1. svibnja, a već je sutradan počeo rad na ritu, a sve je bilo do kraja obavljeno 25. svibnja. Došlo je ljeto, a Lešić je toliko radio po žegi i sparini da se Anka bojala da se ne razboli. Za pola je godine Beljanov mulj (rit) isplatio sve što je bilo utrošeno u njega. Tog je istog dana stiglo Lujino pismo u kojem traži novac i kaže kako će sa svoja dva prijatelja s pravnog fakulteta doći malo na selo, a da će na ispit izaći ujesen, što se Matkoviću nije svidjelo. Za koji dan došao je Lujo s prijateljima. Lešić im je htio pokazati gospodarstvo, no ono im se nije nimalo svidjelo. Došlo je vrijeme objeda, razgovaralo se o politici.
Godinu dana poslije, Lujo je gledao u svoju treću molbenicu za posao koja je odbijena od bosansko-hercegovačke vlade. Nije imao snage pokazati ocu to i Nelino pismo u kojem traži novac jer su joj zbog duga zaplijenili namještaj. Gđa Matković bila je izvan sebe, dok je Matković skupljao novac da pošalje Neli. U isto se vrijeme na ''Čardačinama'' igrao jednogodišnji sin, a Anka ga je gledala s osmijehom. Tada dođu Vinko i Lešić s polja i raspravljaju o mrtvom kapitalu znanja...
#19
Brezovački - MATIJAŠ GRABANCIJAŠ DIJAK

ŽIVOTOPIS:
Tituš Brezovački rođen je 1757. u Zagrebu, a umro je 1805. godine. Hrvatski je pjesnik i komediograf, te najznačajniji kajkavski pisac starije hrvatske književnosti.
Stupio je među pavline i učio teologiju, a kada je ukinut pavlinski red, profesor je na pavlinskoj gimnaziji u Varaždinu.
Njegov književni opus čini šesnaest pjesama (većinom pisanih na latinskom jeziku), nabožna drama ''Sveti Aleksi'' (1786.), i dvije komedije: ''Matijaš Grabancijaš dijak'' (1804.) i ''Diogeneš'' (1823.)

KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: dramatika; komedija

O DJELU:
Komedija ''Matijaš Grabancijaš dijak'' prvi je put prikazana u kraljevskom plemićkom konviktu u Zagrebu 12. veljače 1804., a iste je godine i tiskana.
Brezovački u ''zavjetku'' (mottu) i u stihovanom predgovoru objašnjava prosvjetiteljsko-didaktičnu tendenciju svoga djela ističući: 1. veliki značaj prosvjete i obrazovanja za napredak i boljitak pojedinca i društva, i 2. potrebu da prikaže prednosti i vrednote kreposti te odurnost ljudskih mana, a to se može jedino iznošenjem istine.
Unatoč mnogim slabostima, komedija se održala na kazališnim daskama do danas, plijeneći svojim bogatim i sočnim kajkavskim jezikom, dobrim humorom te uvjerljivom slikom zagrebačke građanske i malograđanske stvarnosti oko 1800. godine.

LIKOVI:
MATIJAŠ GRABANCIJAŠ DIJAK: pokretač je svih zbivanja u komediji. Preko njega Brezovački, a u duhu racionalističkog naučavanja, kritizira i kažnjava mane i poroke svojih sugrađana. Lik Matijaša nije u cijelosti uvjerljiv i životan jer mu autor kao reprezentantu zdravog razuma neargumentirano pripisuje i nadnaravne osobine. (Po narodnom vjerovanju, grabancijaš je đak koji je, svršivši dvanaest bogoslovnih škola, izučio i trinaestu - vilenjačku, te se može služiti čarolijama. Sama riječ ''grabancijaš'' preoblikovana je talijanska riječ negromanzia = čarobnjaštvo, čemu je onda pridodan sufiks -aš. Dakle, grabancijaš je onaj koji se razumije u čarolije.)

VUKSAN, krznar

SMOLKO, postolar

JUGOVIČ, pravnik, mladi plemić

PISAROVIČ, VESELKOVIČ, KORPINOVIČ, gradski službenici

SADRŽAJ:
Komedija započinje posjetom krznara Vuksana susjedu, postolaru Smolku. Smolko je tužan jer se prije dva dana njegova žena objesila o krušku. Vuksan ga tješi govoreći da bi se trebao veseliti, a ne plakatim jer se oslobodio ''kućnog nemira''.
Njihov razgovor prekida pojava Matijaša dijaka. Nakon upoznavanja, sva trojica razgovaraju o zabrinjavajućoj situaciji u Hrvatskoj: do istine i pravde nikome nije stalo, a karijerizam, udvorništvo i licemjerje prisutno je na svakom koraku. Kada od Matijaša čuje da on može saznati sve iz zvijezda i računa, Vuksan zatraži da mu kaže nešto o njegovoj prošlosti. Matijaš ga opisuje kao problematičnog čovjeka sklonog kriminalu, a ništa bolje nije opisan ni postolar Smolko.
Kada je Vuksan otišao, Smolko je počeo uvjeravati Matijaša kako se od vraga mogu izmoliti veliki novci. Ne uspjevši ga razuvjeriti, Matijaš odluči kazniti Smolka i njegovo praznovjerje, pa mu detaljno ''objasni'' što ima činiti kako bi od vraga dobio novac. Prvi čin završava tučnjavom Smolka i njegovih šegrta jer se nikako nisu mogli dogovoriti kako će podijeliti novac koji će dobiti od vraga.
Nadalje, Smolko se žali kako je od vraga (zapravo prerušenog Matijaša) umjesto novca dobio dobre batine pa je tri tjedna morao ležati u krevetu. Smolkov monolog prekida pojava mladog plemića, pravnika Jugoviča, koji je došao naručiti čizme. Njima se pridruži i Matijaš, a u razgovoru koji vode osuđuju ponašanje mladih koji svoje slobodno vrijeme provode na plesu, a ne u crkvi. Potom JUgovič, baš kao prije Smolko i Vuksan, zaželi čuti od Matijaša što zna o njegovoj prošlosti. Iako ga Matijaš prikazuje kao besposličara, lažljivca i praznoglavca koji svojim ponašanjem ni u čemu ne otkriva svoje plemenito podrijetlo, Jugovič ga moli da mu pomogne isprositi Vuksanovu bogatu kći jedinicu za ženu. Matijaš, želeći i njega naučiti pameti, pristane te mu iznese plan: Jugovič će pod jezik staviti travu koja čovjeka učini nevidljivim pa će tako biti nezamijećen kada Matijaš bude razgovarao s Vuksanom. Budući da ga je Matijaš o svemu obavijestio, Vuksan se pravi kao da ne vidi Jugoviča, ali svoj položaj vješto koristi ocrnjujući neželjenog prosca, a usput ga ''slučajno'' dobro ispljuje. Ispljuvan od glave do pete, bijesni se Jugovič želi osvetiti Vuksanu. Matijaš mu obeća pomoći.
Radnja trećeg čina počinje u krčmi, gdje gradski službenici Pisarovič, Veselkovič, Koprinovič i Jugovič piju i pjevaju. Uskoro u krčmu stigne i Matijaš, preodjeven u trgovca iz Banata. Njegovo bogatstvo zapne za oko četvorici pa ga odluče opelješiti na kartama. Međutim, nada u laku zaradu brzo je pala u vodu jer im je Matijaš igrajući oduzeo sav novac. Kako četvorici ni to nije bilo dovoljno da uvide kako se do novca može doći samo na pošten način, Matijaš ih još drastičnije kažnjava: Jugoviča magarećom, a Veselkoviča svinjskom glavom, Koprinovič dobije dugi nos, a Pisarovič pocrni u licu, dok se sam Matijaš pretvori u kostur i iščezne.
Uskoro Matijaš omogući Jugoviču da se osveti Vuksanu. Ponavlja se slika iz drugog čina, samo što su uloge zamijenjene: Vuksan, koji želi prisluškivati razgovor, skriven je u vreći u kojoj se tobože nalazi sušeni bakalar. Jugovič, znajući da je u vreći Vuksan, nemilosrdno mlati štapom po ''bakalaru'', a ne propušta priliku da ocrni Vuksana i njegovu kći.
U posljednjem se prizoru nađe na okupu cijelo nasamareno, opelješno, popljuvano i pretučeno društvo, a Matijaš, ponovno ''kakti dijak'', drži završnu besjedu o njihovim grijesima i kaznama.
#20
Lektire & knjige / Ibsen - LUTKINA KUĆA (NORA)
Januar 26, 2012, 18:44:48
Ibsen - LUTKINA KUĆA (NORA)

ŽIVOTOPIS:
Henrik Ibsen norveški je dramatičar.
U domovini se školovao i radio kao dramaturg u norveškom kazalištu u Oslu.
Tridesetak je godina proveo izvan domovine i u tom je razdoblju napisao svoja najbolja djela.
1900. g. doživljava moždani udar i ostatak života živi samo biološki, bez znakova bilo kakve misaone aktivnosti.
Umro je 1906. g.
Zauzeo je istaknuto mjesto u razvoju moderne drame.
Najpoznatija su mu djela: ''Stupovi društva'', ''Lutkina kuća'' (''Nora''), ''Sablasti'', ''Neprijatelj naroda'', ''Hedda Gabler'', itd.

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: psihološka drama bez izrazite dramske radnje jer je naglasak na psihološkim događajima (drama se odvija između dvoje ljudi i u njima samima)

MJESTO RADNJE: Helmerov stan
VRIJEME RADNJE: oko 1879. g.

O DJELU:
Drama pokazuje proces samoosvješćivanja glavne junakinje Nore koja osam godina živi u braku s Helmerom u iluziji sreće (briga za kuću, djecu i muža), ali tih osam godina živi u laži ne želeći priznati mužu da je krivotvorila očev potpis posudivši novac da bi mu spasila život.
Helmer slučajno saznaje istinu. Nora očekuje čudo (oprost i potporu), a dobiva osudu. Napokon shvaća istinu i odlučuje napustiti muža. U želji za pronalaskom same sebe, napušta obitelj koja ju sputava i guši te kreće u potragu za vlastitim identitetom.
Završetak drame otkriva istinu o trajnoj ljudskoj usamljenosti, bez obzira na brak, te potrebu da pojedinac otkrije svoj vlastiti identitet i ističe pravo pojedinca na slobodu izbora.

TEMA: Položaj žene u patrijarhalnom društvu i njezina borba za slobodom

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Glavni su likovi Nora i Helmer.

NORA: protuzakonitim djelom spašava Helmerov život. Nakon toga se osvješćuje te shvaća svoj položaj lutke kojom upravljaju drugi. Posljedica je osvješćivanja želja za pronalaskom same sebe.

HELMER: odvjetnik vođen osobnim interesima i egoizmom. Vidi samo sebe i ugroženost svoga položaja zbog Norina čina.

GOSPOĐA LINDE: udovica, stara Norina prijateljica koja je posjećuje nakon mnogo godina.

DOKTOR RANK: potajno zaljubljen u Noru, ženu svog najboljeg prijatelja.

KROGSTAD: činovnik u banci gdje je Helmer postao šef. Njegova je stara ljubav bila Kristina koja ga na kraju djela nagovara da pusti Noru i da je ne ucjenjuje. On želi svoje mjesto u banci, a dobio je otkaz. Zbog toga je i ucjenjivao Nora koja mu nije ništa skrivila. Unio je čitav nered u njezin život i kriv je za niz nezgodnih situacija koje proizlaze iz njegovih ružnih zahtjeva i namjera.

ODNOS HELMERA I NORE:
Nora je imala problem u mladosti. Taj je problem bio odnos njezina oca prema njoj. Sva je njegova ljubav bila usmjerena na nju i pretvorila ju je u nedodirljivo biće koje je bilo prezaštićeno, čak i samo od sebe.
Kada je došao Helmer, ona se nadala da će se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njezina oca i dokazao joj kako je ona tek povlašteni dio njega i ništa više.
"Ti si moja ljepota koja pripada meni i isključivo meni. "

KRATKI SADRŽAJ:
Nora je djevojka odrasla u obitelji koja joj je pružila nježnost i sigurnost.
Nakon očeve nježnosti u obitelji isto joj pruža i suprug. Ona, međutim, u svom tom, na prvi pogled bezbrižnom i lijepom životu, smatra da je samo lutka u rukama muškaraca, najprije u rukama oca, a onda u rukama supruga. Njezin je muž Helmer u prošlosti obolio od teške bolesti, ali ga putovanje na jug, točnije u Italiju, spašava. Da bi došla do novca za put, Nora uzima zelenaški zajam od Krogstada, koji je bankovni činovnik.
Nakon neugodne situacije koju je izazvalo Norino krivotvorenje potpisa na mjenici, ona se ne smiruje i odlučuje napustiti muža, djecu i obitelj. Nora se vraća kući pošto je obavila kupnju božićnih darova. Krišom jede slatkiše jer Helmer tvrdi da će joj oni pokvariti zube. Potrošila je nešto novca, a dio ostavlja za vraćanje zajma Krogstadu. Prošlogodišnji su Božić bili u teškom financijskom stanju i nisu si mogli priuštiti blagodati Božića, no sada je Helmer dobio promaknuće u banci na mjesto direktora te si mogu priuštiti božićne darove, drvce, večeru.
Za vrijeme božićnih blagdana u posjet im dolazi gospođa Linde, stara Norina prijateljica koju nije vidjela 10 godina. Gđa Linde ostala je udovica bez djece te je došla u grad u potrazi za poslom, a čula je da joj prijateljičin muž ima vrlo visoko mjesto u banci. Nora joj priznaje da je pozajmila novac kad joj je muž bio bolestan, a ovaj živi u uvjerenju da je to novac Norina oca. U međuvremenu je u posjet došao i Krogstad, beskrupulozni, bezosjećajni gad, kako ga je vidjela Nora, od kojeg je pozajmila novac, koji je također i bivša ljubav gđe Linde, no to nitko tada nije znao.
Helmerov dugogodišnji prijatelj, doktor Rank, također dolazi u sobu i njih troje vode beznačajne razgovore. Kada u sobu dođe Helmer, Nora ga moli da zaposli gospođu Linde. Stvar je riješena jer ionako misli otpustiti Krogstada.
Doktor i gospođa Linde odlaze kući. Nora je ostala sama, dolaze djeca i ona se igra s njima.
Na kraju čina dolazi Krogstad i prijeti joj da će sve reći njezinom mužu o mjenici i krivotvorenju potpisa ako ga Helmer otpusti. Nakon što se Helmer vratio, Nora razgovara s njim, ali šef je Dioničke banke već čvrsto odlučio - Krogstad će dobiti otkaz.
Nora se priprema za maskenbal koji se sutradan treba održati, na kojem će biti prerušena u napuljsku ribaricu te plesati tarantelu. Gđa Linde joj je došla pokrpati kostim i iskreno porazgovarati s Norom o mjenici i zajmu. Nora ponovo ostaje nasamo sa suprugom i pokušava ga nagovoriti da ne otpusti Krogstada, ali budući da je toliko navaljivala, Helmer se naljuti i odmah pošalje Krogstadu pismo da je otpušten.
Nora je očajna. Dolazi dr. Rank i vodi razgovor s Norom, uglavnom o njegovoj skoroj smrti i sutrašnjem plesu, no uskoro dolaze na temu ljubavi i dr. Rank joj otvara svoje srce koje pripada samo njoj. Dolazi Krogstad i Nora moli dr. Ranka da ode do Helmera i zadrži ga u sobi neko vrijeme.
Ulazi Krogstad, te se on i Nora svađaju. On se želi ponovno uzdići u društvu i prijeti joj da je napisao pismo Helmeru o njezinom krivotvorenju mjenice i da će ga poslati. Nora je nemoćna i očajna. Na odlasku je ubacio pismo u sandučić, od kojeg samo Helmer ima ključ. Nora moli gđu Linde da ode do muža i traži pismo natrag. Gđa Linde odlazi. Nora zadržava Helmera plešući s njim, tako da ne može otvoriti sandučić. Ulazi gđa Linde.
Krogstad je otputovao, ali Noru to ne zabrinjava. Ona očekuje čudo. Očekuje ljubav, razumijevanje svoga muža kada sazna istinu, požrtvovnost i povjerenje. Gđa Linde i Krogstad razgovaraju o nekadašnjoj ljubavnoj vezi, oboje su sretni jer se međusobno vole, te obnavljaju staru vezu. Nora i Helmer se vraćaju s plesa, ona želi još malo ostati, ali joj on to ne dopušta. Linde govori Nori kakva je situacija i odlazi.
Ostaju sami. Helmer želi voditi ljubav s njom, ali ona ne. Na Norinu sreću dolazi dr. Rank i spašava situaciju. On se divno proveo na plesu, uzeo je jednu cigaretu od Helmera i otišao. Na odlasku je ubacio dvije posjetnice sa crnim križem preko imena čime je objavio svoju smrt. Helmer je ispraznio sandučić za poštu i otišao čitati pisma u svoju sobu. Ona namjerava otići, ali on j zaustavlja. Pročitao je pismo. On ju osuđuje na sve načine, zabranjuje joj i odgoj djece; zapravo se boji samo za svoju čast, ugled i vlast. Nora je nesretna i tek onda shvaća svoj položaj u obitelji, te odlučuje napustiti djecu i muža i poći u potragu za ljepšim životom, odnosno u potragu same sebe. Prima pismo od Krogstada u kojem se nalazi mjenica i obećanje na šutnju. Helmer je presretan i misli da je sve završeno, ali već je prekasno - Nora prvi put u osam godina braka s njim razgovara ozbiljno. Ne voli ga više. Čekala je čudo. Čitavo se vrijeme nadala čudu kao dokazu ljubavi. Helmer ostaje bez ključnog oslonca u životu jer je Nora otišla iz njegova života zalupivši vratima.

UTJECAJ DJELA NA SVJETSKU KNJIŽEVNOST I STANJA U SVIJETU:
''Lutkina kuća'' (Et dukkehjem) dramsko je djelo u kojem je iz građanske stvarnosti iznesena tragika tjeskobe toga uskog i prigušenog života.
Izašla je u vrijeme novih revolucija: kada narodi zahtijevaju nezavisnost, a kategorije radnika traže svoje mjesto pod suncem, te u prvi plan istupa pokret za ravnopravnost žena, koji zahtijeva otkupljenje cijele polovice ljudskoga roda od iskorištavačke vlasti druge polovice, a ta je drama, koja je zahvaljujući vrlo vještoj scenskoj konstrukcji i dalje među najprikazivanijima, podigla oluju upravo iznoseći slučaj žene, supruge i majke koja prije svega želi biti slobodna žena.
Prije svega, ta se drama za ono vrijeme smatra novom dramom u kojoj je dana nepoštedna kritika društva, a u prvi je plan stavljena sloboda individuuma, odnosno prava svakog čovjeka da živi onako kako on želi i hoće. Borac je za individualnost u ovoj drami Nora, najbitniji lik, po kojoj se izvorno ime drame ''Lutkina kuća'' danas često prevodi njezinim imenom. Moderan je i zbog činjenice da se emocijama nabijena gluma prekida Norinom jednostavnom rečenicom: "Moramo sjesti i porazgovarati", te baš tim novim tehničkim postupkom, ''Lutkina kuća'' osvojila je Europu i utemeljila novu školu dramske umjetnosti.
Ibsen je tom dramom uspješno uzrujao i pobuniti ljude svojom tezom te pozornicu makar u zadnjem činu učiniti propovjedaonicom, stoga je vrlo bitan čimbenik te drame dijalog, osnovni element moderne drame. Taj dijalog, koji je na početku njegova stvaranja bio izmjena apstraktnih teza i antiteza, pretvara se u duboku psihološki opravdanu analizu stanja njegovih govornika i sredine.
#21
Lektire & knjige / Gjalski - POD STARIM KROVOVIMA
Januar 26, 2012, 18:42:38
Gjalski - POD STARIM KROVOVIMA
(Uvod, Illustrissimus Battorych)

ŽIVOTOPIS:
Ksaver Šandor Gjalski (pravo ime Ljubomil Tito Babić) romanopisac je i novelist (Gredice, Hrvatsko zagorje, 26. X. 1854-Gredice, 9. II. 1935).
Od svih je hrvatskih realista Gjalski u svome književnom djelu ostvario najveći tematski raspon. Iznimno otvoren različitim književnim i političkim strujanjima, pomalo pomodan i nekritičan, prošao je nekoliko stvaralačkih faza i, u doba političke karijere (1906-20), veliku književnu stanku. Bio je poklonik Šenoe, Flauberta, Schopenhauera i, posebice, Turgenjeva, a nisu ga mimoišli ni modernistički poticaji te fantastične, metafizičke i okultne teme. Njegovo je razumijevanje književnosti kao sredstva za odgoj i pouku - kako u prikazivanju života naroda, tako i u postizanju narodnih ciljeva - duboko na Šenoinu tragu.
Prve je književne tekstove, novele ,,Illustrissimus Battorych" i ,,Maričon", objavio kao tridesetogodišnjak u Viencu 1884. i tako u turgenjevljevskoj maniri (liričnost, sentimentalnost, nostalgija) započeo kroniku zagorske plemenitaške sredine, obuhvativši je zbirkom ,,Pod starim krovovima" (1886.). Utjecaj Turgenjeva očevidan je - kako u tematskom odabiru, tako i u pripovjednim postupcima - u romanima U novom dvoru (1885.) i Na rođenoj grudi (1890.).
Ostala djela: politički roman ,,U noći" (1886.); društveno-psihološki romani ,,Janko Borislavić" (1887.), ,,Radmilović" (1894.); povijesni romani ,,Osvit" (1892.),,Za materinsku riječ" (1906.), ,,Dolazak Hrvata" (1924.); posljednji roman ,,Pronevjereni ideali" (1925.)

_Uvod_
Sedamdesetih je godina Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sazvao svoju prvu sjednicu. Umjesto kralja došao je ban kao njegov predstavnik kako bi otvorio tu sjednicu. Nakon čitanja kraljeva pisma i uslika odobravanja, ban sjedne kako bi održao pozdravni govor okupljenima.
U trenu kad je počeo govoriti, otvore se vrata sabornice i u nju stupe tri starca u svečanim, iznošenim, ali zlatom izvezenim odorama, sa sabljama u rukama, a na glavi im kape ukrašene dugim orlovim perima. ,,Kao da su u ovaj skup novovjekih frakova zabasali glasnici davnog - davnog nekog doba, no svečani i staroliki naziv sabora, kojim još od davnih davnina pozdravljaju apoštolski kraljevi skupštinu zakonoša svoje drevne kraljevine, kao da je tek u ovaj par našao pravi smisao i pravu svoju adresu kad su unišla ova tri starca. Sva njihova prikaza: njihova bijela kosa, duge im sijede brade i još dulji bijeli brkovi, njihova starinska odjeća, njihovo svečano - tek nešto i frondersko - vladanje, pak njihove duge sablje, obješene o široke, zlatne i svilene pojase - sve je to tako skladno pristajalo dugomu neobičnomu naslovu. I bilo je začas kao da nema više tih školskih klupa moderne sabornice, kao da nema u klupama naslaganih crnih kaputa i frakova, a mjesto toga zanjišu se pred očima prilike dalekoga, prošloga doba, kada je i tomu nazivu i takovim staračkim prikazama cvala prava pravcata sadašnjost." Starci sjedoše na zadnja mjesta na strani desnice, što je izazvala mnogo ruganja i dobacivanja. Najviše su se rugala četvorica koja su sjedila na galeriji. Njihovo je ponašanje živciralo muškarca (Gjalski) koji je sjedio pored njih i stoga im se napokon odlučio obratiti. Počeo je braniti onu trojicu staraca. Četvorica su ga ,,rugača" upitala poznaje li on te starce kad ih tako dobro opisuje i brani. Peti je odgovorio da ne poznaje njih osobno, ali da je poznavao mnoge nalik njima i zato smatra da ih ta četvorica nemaju prava izvrgavati ruglu.
I nakon što je sjednica završila, rasprava se petorice muškaraca nastavila. Šetali su po Markovu trgu, a četvorica su petog pridošlicu vrlo pozorno slušala dok im je govorio o svojim starim znancima, a najviše je spominjao nekog svog susjeda Batorića i njegov dom Brezovicu. Napokon peti kaže kako je najbolje da im pročita svoje bilješke i uspomene o Batoriću i Brezovici i njihovu prijateljstvu.
Tako su se petorica okupila u starom dvoru onog petog koji im je čitao svoje bilješke.


_Illustrissimus Battorych_

KNJIŽEVNI ROD: proza
VRSTA DJELA: novela

VRIJEME RADNJE: 19. st.
MJESTO RADNJE: Brezovica

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
KORNEL pl. BATORIĆ, ,,ili kako je bilo na njegovoj litografiji (bio je naslikan u modroj, zlatom izvezenoj surki): Cornelius Battorych alias Miloshich de Nehaj et Livno, perpetuus in Breszovitza, S. C. A. R. Majestatis consiliarius, eques auratus et inclyti comitatus ...ensis supremus comes etc., etc.* - rodio se pod konac osamnaestog stoljeća u Brezovici od oca Vuka, bivšega vicebana i zagrebačkog vel. župana, i matere Leonore rođ. Virány de Tomasin et Ráczfallu, kćeri veoma ugledne mađarske obitelji u Bačkoj. Batorići su pripadali također redu najstarijih hrvatskih obitelji."

ANALIZA JEZIKA I STILA:
usporedbe: kao sakrita od svijeta, kao mjesec iza noćnih oblaka, kao da im to nije donijelo sreće
epiteti: ozbiljne vrane i lakoumne svrake, guste, mliječne magle

KRATAK SADRŽAJ:
Nedaleko piščeva doma nalazio se stari dvorac u koji je kao dijete volio zalaziti. ,,Odnekada - još djetetom - volio sam zalaziti u taj zabitni kut, pod stari taj krov ili - kako ga gizdavo nazivahu stoljetna pisma - curia nobilitaris Brezovytza. A i bijaše u svem nešto neobično."
Opisuje kako je taj dvorac izgledao: pored crne drvene kuće koja se nalazila među bregovima, bila je niska, drvena crkvica posvećena svetom Križu, a nešto dalje nalazio se veliki vrt s uskim puteljcima, ogromnim lipama i voćkama. Tako je izgledala Brezovica.
Vlasnik je bio starac Kornel Batorić, umirovljeni župan neke županije, ,,muž preko sedamdeset godina, ali čvrste vanjštine i malone lijep starina. Lice sasvim obrijano bilo je puno i rumeno, dok mu je glavu pokrivala još gusta, bijela kosa. Fine crte lica odavale su otmjen izraz, a uz to dobroćudan i blag. I odijelo mu bijaše uvijek elegantno i birano, dakako kroja tridesetih godina; košulje je svaki dan mijenjao, a i svaki se dan sam brijao".
Iako su se Gjalskom i Batoriću u mnogim temama razilazila mišljenja, bili su dobri susjedi i iskreni prijatelji. Mnoge su dane i noći provodili sjedeći za starim masivnim stolom razgovarajući uz vrč vina. Batorić je govorio o prošlosti, a Gjalski je slušao pun zanimanja.
Gjalski se sjeća susreta s Batorićem nakon što se jedne zime vratio kući nakon više godina školovanja. Vani je snijeg obavio čitav kraj i gledajući taj lijepi prizor, Gjalski se zaželio Batorića i njegove Brezovice, te ga odluči posjetiti. Stupivši u Batorićevu blagovaonicu, vidi kako se, po običaju, kod Batorića sastalo staro društvo. ,,Bio tu domaći župnik Janko Ercigonja, ujedno vicearciđakon ili, kako se u nas kaže, podjašprišt - bio Đuka Paštrović de Lomna et Gvešće, vlastelin kamenički, zatim Škender Radičević de Glamoč, consiliarius regius - i vlastelin u Radakovu, nadalje Štefica pl. Petrović, županijski sudac i vlastelin brdovački, napokon Lacko pl. Kuntek de St. Pál, nekad honorarius jurassor, a sada općinski bilježnik; sve same sijede glave, udovci, sve takovi koji moraju tražiti najviše svojih simpatija i uspomena na groblju." U početku ga društvo nije prepoznalo, no Batorić tad shvati da je to njegov mladi prijatelj te ga zagrli. Nakon toga svi nazdrave što se Gjalski vratio i zapjevaju staru pjesmu: ,,Nikaj nije lepšega niti veselešega / Neg s prijateli koji su veseli / Zestat se...".
Kao i uvijek, razgovaralo se o politici. Budući da su jedni bili pripadnici Narodne stranke (osnovane u drugoj polovici 19. st.), a drugi su branili ustav i svetu krunu Kraljevine Mađarske, razvila se ponovno žustra rasprava. Batorić je bio jedan od onih koji su se rado prisjećali i branili stare dane Hrvatske, nisu mu se sviđali današnji ljudi i zakoni. Govoreći o tome, zastao je pogledavši u stari potret svog djeda Mateja koji je živio u tim slavnim danima, a zatim pun ponosa nastavio govoriti o njemu.
Nakon toga zapalili su cigare i lule i sjedili tako neko vrijeme u tišini jer su znali da Batorić ne voli razgovarati nakon prvih nekoliko dimova, pa je stoga tek nakon četvrtog dima Radičević počeo govoriti o tome kako su prije cigare bile bolje. One cigarete koje im je pripravljao Adam Rauch u Lužnici. To je potaknulo Batorića na razgovor. Toliko je toga zamjerao sadašnjem vremenu i stanju u državi, a pogotovo to što mu nije dopušteno da uzgaja duhan na zemlji koju su njegovi preci krvlju stekli i branili. Gjalski je pušio nekakvu njemačku cigaru i to je također pomalo smetalo Batoriću jer njemačka cigara nema takvu bogatu povijest kao što ima Batorićev duhan. Batorić mu kaže da će to njemu možda biti smiješno što on tako zagovara domaće, hrvatske proizvode, no Gjalskom to nije bilo smiješno, nego je pozorno slušao što mu Batorić govori.
Nakon razgovora o cigarama uslijedilo je sjećanje na stare dane. Prvo se razgovaralo o svemu i svačemu. ,,I tako su nastavljali dok nisu uzdignutim i jačim glasom, a s pravim entuzijazmom, uzeli slaviti i hvaliti ono prošlo doba mladosti svoje i otaca svojih. Napokon se i nazdravilo čašom vina onim dobrim, starim vremenima, a Batorić je latinskim govorom slavio sjaj, plemenštinu i poštenje negdašnje gospode hrvatske."
Ubrzo je pao i mrak, no nitko nije mislio na to da sobu osvijetli svijećama, nego im je jedina svjetlost dopirala iz stare peći. Tad se počelo razgovarati o ljudima koji su davno umrli. Kad im je sluga donio svijeće, Batorić je opet počeo govoriti što mu smeta u vezi s novim vremenom i ljudima. Govori o tome kako su prije svi bili bogati, a sad jedva preživljavaju. Nekad se svatko ponosio time što je Hrvat, a čak su i stranci htjeli živjeti u Hrvatskoj, a sad stranci upravljaju svime.
No čak i ta rasprava nije uspjela otjerati veselje iz društva. Uživali su razgovarati uz toplu peć u toj hladnoj zimskoj noći. Već je skoro i ponoć otkucala, no njima san još uvijek nije dolazio na oči. Batorić pozove slugu da im donese još vina i druge svijeće, no i ogladnili su pa su i večerali po drugi put. Kad je sat odzvonio ponoć, kroz sobu zaurla strašan zvižduk. Tad Gjalski shvati da je to vjerojatno hladan zimski vjetar našao prostor kroz koji će ući u kuću jer Batorić već 25 godina nije ništa popravljao na kući. To ih je napokon uvjerilo da idu kući spavati.
Kornel pl. Batorić potomak je jedne od najstarijih hrvatskih obitelji. Batoriće su tad još nazivali i Milošići. Potječu iz predjela blizu rijeke Sane što je prije pripadao Hrvatskoj, no kasnije je pripao Bosni. Za vrijeme prve su navale Turaka Batorići otjerani iz svojih gradova, a gradovi su prodani Turcima. Batorići su se žalili saboru i kralju, no nitko nije uzimao njihove žalbe u obzir. Prije nego što se obitelj opet uspjeli uzdignuti, trojica su sinova poginula u ratu s Turcima, a tek je četvrti dobio kraljevsku donaciju u križevačkoj županiji. Tu su se Batorići domogli ugleda i moći, posebno ženidbom s posljednjom kćeri mađarske obitelji Bator, te se otad počinju nazivati Batorići. No i iz križevačke su županije Batorići bili otjerani zbog Turaka i ponovno njihove žalbe nisu urodile plodom. Srećom po Batoriće, u Zagorju je izumrla obitelj Brezovića, a budući da su im to bili rođaci, kralj im je dodijelio Brezovicu. Tako su Batorići dospjeli u Zagorje. ,,Od toga doba ispunjaju mnogi list u povijesti gornjih triju županija hrvatskih."
Svih se tih dostojanstvenika Kornel Batorić vrlo rado prisjećao. Čuvao je i nekakav spis koji je njegov otac napisao pod naslovom ,,Paskvil nekojega vrednoga Francuza van dan i rastepen leta 1794", koji je započinjao riječima: ,,Zakaj išli bi Horvati proti Francuzu vojuvati... / Bolje bi se z njim složiti, pak po vseh skup vudriti...". Otac je Kornela poslao u Ugarsku na školovanje, gdje je obavezno učio i njemački i francuski jezik. Kad je otac umro, Kornel se vratio kući i započeo svoju karijeru županijskog odvjetnika u domovini, a isto se tako istaknuo i u politici kao izvrstan govornik. Kad je imao 25 godina, kraljevska ga je deputacija izabrala za glavnog govornika. Za nekoliko je godina postao županom neke županije, pa se opet vratio u Hrvatsku. No uskoro je došlo novo vrijeme. ,,Kako je Batorić bio mirne i obzirne ćudi, mogao je i u Hrvatskoj i u Ugarskoj postrance ostati." U Ugarskoj su se u njega svi pouzdali, dvor ga je mnogo cijenio i Batorić mu je bio odan. No u Hrvatskoj se novo vrijeme sasvim drugačije manifestiralo. Tu se više nije obraćala pozornost na povijesni kontekst, povijest naroda. ,,Dok je probuđena narodna svijest bila u granicama određenima prošlošću, Batorić je također krepko stajao uz taj pokret." Ali ,,kad se pak taj pokret zavio u oblake ilirizma, kad ga je, ma i preko njegove volje, umjela za se upotrijebiti bečka uprava, - tad je Batorić, taj slavljeni jurist, ne mogavši shvatiti kako bi se moglo stoljetnim diplomama, člancima i ugovorima priznato hrvatsko ime zamijeniti ilirskim - kojim su po njegovu znanju dosele domaću kraljevinu nazivali samo fratri u svojim kronikama -", tad je Batorić okrenuo leđa novom pokretu jer pokret više nije slavio prošlost, nego su se stvarale nove ideje koje nisu imale uporište u prošlosti.
Opreke su postajale sve oštrije i u Ugarskoj i u Hrvatskoj. Batorića su tako poslali u neku županiju kako bi proveo istragu protiv ,,iliraca". On je to shvatio kao građansku parnicu, pa se držao toga da sve objektivno istraži, no to se nije svidjelo Mađarima, koji su htjeli vidjeti obješeno barem deset iliraca, a ni ilircima se nije svidjela Batorićeva istraga jer ,,ih zove na sud radi činâ skroz patriotičnih i za »probuđenje narodne svijesti potrebitih«". Mađari optužiše Batorića da s ilircima kuje urotu protiv njih, a ilirci su ga optužili da s Mađarima kuje urotu. ,,To bijaše dosta da se mjesto Batorićevo uzdrma." I tako je Batorića svrgnulo novo vrijeme.
Tako se Batorić vratio u Brezovicu, u ladanjski mir, no ubrzo je opet poželio raditi. No znao je da tu želju ne može ostvariti te je bio prisiljen na taj mir u koji je silom došao. Predugo je bio u središtu gradske vreve te se vrlo teško privikavao na sadašnji mir. ,,A što je još gore bilo: sve ono što je novi svijet donosio protivilo se toliko njegovu uvjerenju, protiv svega dalo bi se toliko toga reći - a on jadnik - nitko ga i ne pita, kao da baš nije više ni na svijetu!" Tako su započeli mučni dani starosti za Batorića jer je bio sam samcat, a budući da je tijekom čitava života bio previše zauzet poslom, nije se ni oženio.
Tako su prošle mnoge godine, a osim nekoliko susjeda, nitko ga nije ni posjećivao, niti je on išao nekome u posjetu. Ali nikad nije prestao biti ljubazan i veseo. Obožavao je svoju Brezovicu toliko da nije dao da se išta u njoj pomakne sa svog mjesta. ,,Što ga je brige bilo da je štogod nužno trebalo popravka; on nije dopuštao novotarija. Ta povrijedio bi bio te ostatke iz boljih vremena kad bi se pomiješali s klincima ili čavlima današnjih dana. U svojoj ljubavi prema svojoj kuriji nije opažao kako se sve više raspada: zato i nije mogao vjerovati, da bi ikad bilo moguće, te bi tako stara kuća, što je toliko vjekova prkosila svim burama i nevoljama, mogla jednom propasti!"
Što je Batorić bivao stariji, sve je rjeđe napuštao Brezovicu, sve dok jednog dana nije više išao nikamo, čak ni najbližem susjedu. U svom je dvorcu vrijeme provodio čitajući svoje latinske knjige, Ovidija, Horacija i Vergilija, a jedino je zimi volio ići u lov. Gospodarstvo i ključeve dvorca povjerio je svom slugi Vanku. No ni u Brezovici se nije mogao oteti sukobima s novim vremenom, osobito što se tiče stvari oko imovine. Bio je prilično bogat i u posljednje vrijeme, osim Brezovice imao je kuće u Zagrebu i Varaždinu, no to nije ništa naspram onoga što su Batorići nekad posjedovali. ,,Nekoć osim Brezovice još dvije kraljevske donacije u križevačkoj i zagrebačkoj županiji, tri biskupska predija u Posavini kraj Zagreba i u Banatu, kuće u Zagrebu, Varaždinu i Požunu, gdje su Batorići poradi sabora imali stalne stanove." No Batorićev je otac mnogo izgubio u nekakvom poslu s dobavljanjem žita, a takva je nesreća zadesila i Batorića. Izgubio je vrijedne radnike, morao platiti poreze, no on je ipak i dalje trošio kao i prije. Nastale su i mnoge pravne razmirice sa seljacima, no Batorić je to sve prepustio odvjetnicima neka riješe. ,,No novi svijet i stari svijet kad se razumiju?" Tako je Batorić izgubio mnogo novca, a posljednja je parnica bila najgora. U jednu od Batorićevih šuma seljaci su vodili stoku na ispašu, za što su plaćali danak, no nakon svih tih parnica, seljaci nisu više plaćali, a i dalje su dovodili stoku u tu šumu. Tako je došlo do sudske parnice. Seljacima nije bilo jasno zašto oni ne bi mogli dovoditi stoku na ispašu kad su to radili oduvijek, no Batoriću je trebao taj novac koji su seljaci prestali davati. Tako se ta parnica odužila na 25 godina uz gotovo svakodnevne sukobe između Batorića i seljaka.
Tako je bilo i posljednje godine. Gjalski priča kako su bili u lovu krajem veljače. Dan je bio divan i njih su dvojica ulovili mnogo životinja. Dođoše tako do nekog luga za koji su čuli da je u njemu lisica i stoga su se htjeli okušati i u lovu na lisicu. Lugar Janko odveo ih je na najbolje mjesto na kojem će čekati da lisica izađe. Gjalski začuje lavež pasa, i ubrzo pored njega izleti lisica, a on ju ubije. Pobjedonosno počne vikati, no začuje malo daje viku i razabre Batorićev glas. Gjalski ode do njega i vidi kako Batorić sav bijesan viče na razjarene seljake sa sjekirama. Gjalski odvuče Batorića odatle jer su seljaci krenuli i na njega te tako sazna kako je došlo do svađe. ,,Pred Batorićem je ležao mrtav najmiliji mu pas Nimrod, sasječen na nekoliko komada; a među seljacima vidjele se krvave sjekire." Seljaci su mu vikali neka se više ne pojavljuje na njihovoj zemlji. Tad Gjalski odvede tužnog Batorića kući. Taj su se dan brzo rastali.
Sutra ujutro Gjalski ode k Batoriću provjeriti kako je, a vidi kočiju ispred Brezovice. Vanko reče kako Batorić ide u Zagreb. Izlazi i Batorić te ga Gjalski pita kamo ide, a Batorić mu odvrati na njemačkom: ,,Idem u Zagreb k svomu odvjetniku radi toga nesretnoga luga; hoću da jednom svemu tomu učinim kraj.". Vratio se sutradan te pozvao Gjalskog k sebi kako bi mu priopćio da je istjerao pravdu te da će mu lug biti vraćen u travnju. Dan se predaje sve više približavao. ,,U predvečerje urečena dana stigoše iz grada sudbeni vijećnik s pristavom, kotarski sudac Petrović i odvjetnici obiju stranaka. Svi se nastaniše u Brezovici. »Da ne budu sami«, poslao je Batorić po mene i župnika Ercigonju. Budući da se držalo da će uredovanje biti bez ikojih poteškoća, nije vijećnik odredio ništa posebno, te smo svi bili posve bezbrižni." Kasnije na večeri Batorić je bio sretan što je napokon vratio ono što mu pripada, te dok su svi držali govore, Gjalski pogleda kroz prozor i ugleda Batorićevu staju kako gori. Svi su izašli van, no nije bilo pomoći. Batorić je nepomično stajao nasred dvorišta i gledao buktinju. Kad se naposljetku srušio i krov staje, Batorić je samo promrmljao: ,,Bez krova dakle!" i pao mrtav na hladnu zemlju.
,,Puklo mu srce od velike boli. Ah - ljubio ju je, ljubio tu staru svoju kuću, to gnijezdo roda svoga. Nestalo nje, nestalo i njega! I posljednji Batorić nije ležao na odru pod svojim krovom; bijedniku je novo vrijeme i to uzelo. No za štolu je ipak dobio župnik po starom običaju osedlana konja."
#22
Funny pics / Halo Banka...
Januar 26, 2012, 18:39:54
#23
Funny pics / Bastards!
Januar 26, 2012, 18:37:30


wink
#24
Funny pics / Stupid computer
Januar 26, 2012, 18:35:23
#25
Kako sam upoznao vašu majku



Kako sam upoznao vašu majku (engl. How I Met Your Mother) je američka humoristička televizijska serija TV mreže Si-Bi-Es. Pilot-epizoda serije emitovana je 19. septembra 2005. Tvorci serije su Krejg Tomas i Karter Bejs. Većinu epizoda režirala je Pamela Frajman, pet je režirao Rob Grinberg, dve Majkl Šej i jednu Nil Patrik Haris. U Srbiji se serija prikazivala 2010. na RTS 2 zaključno sa krajem treće sezone. Od 2010. se emituje na Foks lajfu.

Radnja sitkoma smeštena je u 2030. godinu i otac priča deci kako je upoznao njihovu majku, tako da se prava radnja odigrava u sadašnjosti. Ideju autora je bila: "Napišimo nešto o našim prijateljima iz mladosti i ludorijama koje smo pravili u Njujorku". Glavna muzička tema serije je preuzeta iz kompozicije Hey Beautiful (Hej, lepotice) grupe The Solids čiji su članovi tvorci ove serije.

Do 2011. emitovano je šest sezona serije sa ukupno 136 epizoda. Svaka epizoda traje oko 21 minut. Si-Bi-Es je najavio snimanje osme sezone. dok je sedma sezona počela sa emitovanjem 19. septembra 2011, sa dve epizode u premijeri.

Glavne uloge

    Džoš Radnor kao Ted Mozbi
    Džejson Sigel kao Maršal Eriksen
    Kobi Smalders kao Robin Šerbatski
    Nil Patrik Haris kao Barni Stinson
    Alison Hanigan kao Lili Oldrin
    Bob Saget kao Ted Mozbi u budućnosti (samo glas)

Sporedne uloge

    Lindsi Fonseka kao buduća ćerka (2005-)
    Dejvid Henri kao budući sin (2005-)
    Maršal Maneš kao Randžit (2005-)
    Džo Nivs kao Karl, vlasnik kafića Maklarens (2005-)
    Šarlin Amoja kao konobarica Vendi (2005-)
    Bil Fagerbaki kao Marvin Eriksen Stariji (2005-2011)
    Ešli Vilijams kao Viktorija (2006, 2011-)
    Dejvid Bertka kao Skuter (2006-)
    Ribaka Hoj kao Vanesa (2006-2007)
    Džo Manganelo kao Bred (2006-)
    Brajan Kalen kao Bilson (2006-)
    Taran Kilam kao Blaumen (2006)
    Aleksis Denisof kao Sendi Rivers (2006, 2011-)
    Vejn Brejdi kao Džejms Stinson (2006-)
    Sara Čok kao Stela Zinman (2008-2009)
    Britni Spirs kao Ebi (2008)
    Kris Romano kao Panči (2008-)
    Franses Konroj kao Loreta Stinson (2009-)
    Bendžamin Koldajk kao Don Frenk (2009-2010)
    Lora Pripon kao Karen (2009-2010)
    Rejčel Bilson kao Sindi (2010)
    Ben Verin kao Sem Gibs (2010-)
    Dženifer Morison kao Zoi Pirson (2010-)
    Kajl Maklaklan kao Džordž van Smut,"Kapetan" (2010-)
    Nazanin Bonijadi kao Nora (2011-)
    Džon Litgou kao Džerom "Džeri" Vitaker (2011-)

Likovi - Detaljan opis

Teodor Ted Evelin Mozbi (25. april 1978) je glavni lik serije Kako sam upoznao vašu majku. On je, takođe, narator iz budućnosti (2030. godine) koji priča svojoj deci kao je upoznao njihovu majku. On je arhitekta i romantičan tip koji veruje u idealnu verziju ljubavi. Želi da se oženi i ima decu. Njegov najbolji prijatelj je Maršal Eriksen. Zajedno su išli na koledž, a posle toga su zajedno u stanu u Njujorku skoro osam godina. Ted se rodio i odrastao u Ohaju, zajedno sa roditeljima Virdžinijom i Alfredom i sestrom Heder. Njegovi roditelji se razvode 2006. godine, a majka mu se ponovo udaje 2010. godine. Ted je prvo radio u preduzeću kao arhitekta, zatim, pošto je otišao iz nje, otvara privatnu firmu koja uopšte nema posla. Radio je kao profesor arhitekture od 2009, a 2010. paralelno sa tim poslom dizajnira novu zgradu Golijat nacionalne banke u kojoj radi njegov dobar prijatelj Barni Stinson (koji mu je i dao taj posao). Cela priča vodi ka tome kako je Ted upoznao svoju buduću ženu, mada se o njoj zna veoma malo. Po svoj prilici, upoznaće je 2013. godine, kad bi trebao da bude kraj osme i poslednje sezone serije. Ted je imao više devojaka kroz seriju, od kojih su najznačajnije (pojavljivale su se u više epizoda) Robin, Stela, Viktorija i Zoi. Ted je stalno u potrazi za idealnom devojkom i za svaku novu koju upozna, nada se da je ona prava. Njegov omiljeni film je Ratovi zvezda. Takođe, uživa u klasičnoj kniževnosti, umetnosti i, naravno, arhitekturi. Za svaku poznatu građevinu na svetu zna neke zanimljive podatke, koji su ,u stvari, dosadni svima osim njemu. Miroljubive je prirode (kako se saznaje, nikad nije bio u pravoj tuči) i ceni svoje prijatelje. Tokom serije je društvo počelo da otkriva svoje dvojnike. Tedov dvojnik je meksički rvač koji se bori protiv robota u šou Roboti protiv rvača.

Maršal Eriksen je Tedov najbolji prijatelj još sa koledža, devedesetih godina. Rođen je u Minesoti, 1978. godine. Iako je visok 1,93, on je najniži član svoje mnogobrojne porodice. Studirao je pravo, i diplomirao je 2007. godine, kao advokat. Mada je hteo da bude advokat koji će spasavati životnu okolinu, nije se prihvatio tog posla do 2011. godine, zbog male plate. Radio je nakratko u jednoj firmi koja je uništavala prirodu, ali kad se šef izvikao na njega, dao je otkaz. Kasnije je našao posao u Golijat nacionalnoj banci, gde je radio do proleća 2011, kad i tamo daje otkaz. U jesen te godine nalazi posao u firmi koja spasava životnu sredinu. Budući Ted otkriva da će ta firma biti uspešna u spasavanju Zemlje. Maršal je veoma dobar u igrama svih vrsta, ješan je i zainteresovan je za sve paranormalne pojave (Jetija, Čudovište iz Loh Nesa,vanzemaljce...). Takođe ume dobro da svira klavir i gitaru. Maršal je krupan i jak, ali ima veoma meko srce, strašljiv je i ne dešava se retko da se čak i rasplače. Takođe je stidljiv i ne ume da laže. Oženjen je sa Lili. Upoznao ju je na koledžu 1996. godine. Odmah su se zaljubili jedno u drugo i bili su u vezi 11 godina pre nego što su se venčali. Maršalov dvojnik je Maršal s brkovima, kako ga zovu. To je Španac koji se pojavljuje na reklamama za novac.

Lili Oldrin je Maršalova žena. Rođena je i odrasla u Njujorku. Kao i Maršal i Ted, ' 78. je godište i išla je na isti koledž. Tamo je upoznala Maršala i odmah je počela da izlazi sa njim. Živela je u stanu koji je pretvoren u kineski restoran, pa se preselila kod Teda i Maršala. Udaje se 2007. za Maršala i oni se sledeće godine sele u drugi stan. Imali su problema da ga kupe jer je Lili imala ogroman dug na kreditnim karticama zato što je zavisna od kupovine i stalno kupuje odeću. Lili je vaspitačica u vrtiću, ali njen neostvareni san je da postane poznata slikarka. Zato se i dalje bavi amaterskim slikanjem, mada njeni radovi nisu ništa vredeli dok nije otkrila da imaju smirujuć uticaj na pse. Zato ih je počela prodavati veterinarima. Ona ne može da sačuva tajne, ali i pored toga je veoma brižna osoba i pomaže svojim prijateljima kad god može (najčešće u emocijonalnim savetima). Međutim, ona mnogo voli da se petlja u tuđe živote i tajno je posvađala Teda sa sedam njegovih devojki. To je uradila zato što je procenila da se neće uklopiti u njihovo društvo. Ted to kasnije saznaje i veoma se naljuti na nju, a ona se pokaje. Posle deset godina veze sa Maršalom, razmišljala je o tome kako je propustila mnoge životne prilike zbog njega. Zato je raskinula sa njim i otišla u San Francisko. Tamo je pokušala da se bavi slikanjem i da nadoknadi život koji je izgubila, ali je shvatila da jedino istinski voli Maršala. Zato se posle tri meseca vratila u Njujork. Maršal je prvo nije hteo nazad, ali su se vremenom pomirili i nastavili život zajedno. Oni od 2010. pokušavaju da dobiju dete, što se konačno dešava 2011, kad se otkriva da je Lili trudna. Očekuje se da će se dete roditi u maju 2012. godine[5]. Lilina dvojnica je striptizeta Džasmin u striptiz klubu u koji Barni voli da ide.

Robin Čarls Šerbatski
(23. jul 1980) je Kanađanka iz Vankuvera koja je došla da živi u Njujorku.Robin potiče iz bogate porodice u kojoj su je tretirali kao dečaka (otuda i potiče njeno srednje ime - Čarls). To je prouzrokovalo da i sada voli hokej, pucanje i da je ponekad gruba. Kao šesnaestogodišnjakinja bila je tinejdžerska pop zvezda u Kanadi sa pesmama Hajdemo u šoping - centar (Lets go to the mall) i Kule u pesku (Sandcastles in the sand). Posle se postidela svoje pevačke karijere i postala ozbiljnija u životu. Ted je prvi put upoznaje 2005. godine u prvoj epizodi serije. On se odmah zaljubljuje u nju i na prvom sastanku otkriva da ima sve osobine njegove savršene devojke. Dugo je pokušavao da je navede da uđu u vezu, ali ona ga je odbijala do kraja prve sezone, kad konačno kreću da se zabavljaju. Bili su zajedno do kraja druge sezone, kad shvataju da žele različite stvari i da je bolje da raskinu. Ipak, ostaju prijatelji, ali im je trebalo dosta vremena da se osaćaju opušteno kad su sami. U četvrtoj sezoni, Robin se useljava kod Teda u stan, kao cimerka. Kad ju je Ted upoznao, Robin se počela družiti sa ostatkom društva i vremenom ona i Lili postaju najbolje prijateljice. Robin se na kraju četvrte sezone počinje zabavljati sa Barnijem, ali brzo raskidaju. Posle par meseci Robin se zaljubljuje u svog saradnika Dona, ali im se i ta veza ubrzo raspada. Robin je televizijska voditeljka, mada prilično neuspešne karijere. Prvo je radila u noćnim vestima kanala Metro vesti 1 (Metro news 1), ali je dobijala samo smešne i neozbiljne teme kao što su Da li vaša beba pokušava da vas ubije. Posle je kratko vodila engleske vesti u Japanu, da bi tamo dala otkaz i vratila se u Njujork. Neko vreme je bila bez posla, ali se onda zaposlila u programu Probudi se, Njujork! (Come On Get Up New York) koja je počinjala u četiri ujutro. Krajem 2010. godine prelazi u ozbiljnije vesti - Vesti širom sveta (World wide news). Uprkos svemu, ona je veoma profesionalna i ozbiljna na poslu, čak i kad su teme loše, mada joj se dešavaju smešne situacije (jednom je upala u konjsku balegu dok je intervjuisala kočijaša). Robinina dvojnica je lezbejka koju su jednom sreli na ulici (po svoj prilici je igračica bejzbola).

Barnabas Barni Stinson je rođen 1976. na Staten Ajlandu. Njegova majka je samohrano odgajala njega i njegovog polubrata Džejmsa, a zarađivala je kao prostitutka. Barni je do šeste godine živeo i sa ocem, mada je mislio da mu je to ujak, kad je on otišao iz njegovog života, a sreli su se tek posle skoro 30 godina. Barni je ženskaroš koji koristi razne cake da zavede devojke, spava s njima i onda ih ostavi i nikad ih više ne vidi. Krajem četvrte sezone proslavlja dvestotu ženu sa kojom je spavao. Prilično je odvratan što se seksualnosti tiče, stalno pokazuje drugima slike i prepričava priče svojih avantura, ide u striptiz klub i ima ogromnu kolekciju porno filmova. Vrlo je bogat, mada, kad god ga pitaju šta radi u životu, on odgovara sa : Molim te.... Zna se samo da radi u Goliat nacionalnoj banci. Obožava da nosi odela, igra lasersku pucnjavu i izvodi magične trikove. Stalno koristi reči sjajno (awesome) i legendarno (legendary). Takođe, konstantno prihvata neobične izazove koje mu ,u stvari, niko ne postavlja. On sve vreme misli da je i Tedu i Maršalu najbolji prijatelj, iako mu obojica govore da su oni jedan drugom najbolji prijatelji. Saznaje se da je Barni nekad bio dete cveća, veren za devojku Šenon, pun idealizma i ni približno ovakav kakav je sad. Međutim, sve se to promenilo kada ga je devojka ostavila za bogatog čoveka koji nosi odela. To je promenilo Barnija i on je tad (u 23. godini) prvi put spavao sa ženom, počeo da nosi odela i da veruje da je njegov život sjajan. Barni je samouveren i duhovit, ali se otkriva da, kad su u pitanju prava osećanja, postane vrlo emotivan i nesiguran. To se najviše videlo kad se, početkom četvrte sezone, zaljubio u Robin. Proveo je skoro godinu dana boreći se sa svojim osećanjima, da bi na kraju otpočeo ozbiljnu vezu s njom, ali brzo raskidaju. Međutim, ostaje puno nedorečenog, i autori naglašavaju da će biti još obrta oko njih dvoje[5]. Barniju se u šestoj sezoni dopadne sipatična Robinina prijateljica Nora, koja ga odbija kad shvati da ju je lagao oko želje za brakom i decom. Ipak, u poslednjoj epizodi sezone pristaje da sa njim ode na kafu (što je u seriji šifra da hoće da mu se vrati). Barni i Nora kreću da se zabavljaju u sedmoj sezoni, što Robim natera da shvati da još ima osećanja prema Barniju. Saznaje se da će Ted svoju buduću suprugu upoznati na Barnijevom venčanju, ali se ne zna ko je devojka kojom se ženi. Barnijev dvojnik je ginekolog i stručnjak za ljudsku oplodnju, dr Stengel.

Buduća žena je lik koji dosad nije viđen u seriji. Sadašnji Ted je još nije upoznao, a budući Ted je rekao vrlo malo o njoj. Prvo se saznalo da je priča o tome kako ju je upoznao povezana sa žutim kišobranom. Zatim slede još neki tragovi: majka je bila na žurci za Dan Svetog Patrika na kojoj su bili Ted i Barni, ali nisu je upoznali, i gde je Ted našao taj kišobran; saznaje se da ona najverovatnije ima tamnu kosu, jer Ted ukazuje da, kad bi mu žena imala plavu kosu (kao Stela Zinman, koja je zamalo i postala njihova majka), i njegova deca imala plavu kosu (njih dvoje imaju kosu slične nijanse kao što je Tedova - crna); majka je studentkinja koja studira ekonomiju i bila je u učionici kad je Ted predavao arhitekturu (to je bila pogrešna učionica - on je mislio da je arhitektura, ali bilo je ekonomsko odeljenje), ali nije bila prikazana, a Ted je saznao da je bila tamo tek kad ju je upoznao; njena cimerka je Sindi, devojka sa kojom je Ted kratko izlazio, a koja je bila ljubomorna na njegovu buduću ženu zato što je, po njenim rečima, lepa i momci se stalno zaljubljuju u nju; Sindi je pričala stvari za koje je mislila da je sve najgore o njoj (na primer da slika robote koji igraju različite sportove ili da pravi doručak koji peva), ali je Tedu to izgledalo sjajno; kad su bili u Sindinom stanu, saznaje se da majka sluša grupu Jednorozi (Unikorns), da svira bas gitaru u bendu i da čita knjige naslova tipa Kraj sveta, što je veoma slično Tedovim interesovanjima; kad je Ted odlazio iz tog stana, posle raskida sa Sindi, zaboravio je žuti kišobran, i tako ga je majka dobila nazad; u premijernoj epizodi šeste sezone se saznaje da ju je upoznao na venčanju na kom je bio kum; kasnije u toku sezone njegov drug iz škole Panči ga pita da mu bude kum na predstojećem venčanju; isto ga pita i Robin, u slučaju da se ikad uda. Ipak, na kraju se saznaje da je to Barnijevo venčanje.

Budući sin i ćerka su najverovatnije rođeni ranih 2010-ih, zato što su tinejdžeri 2030. Malo se zna o njima, sem da još ne znaju kako su im se roditelji upoznali. U više epizoda se naglasilo da Ted hoće da ih nazove Luk i Leja, po likovima iz Zvezdanih ratova, koji je njegov omiljeni film.

Karl je šanker i vlasnik kafića MekLerens (MacLaren's). Pojavljuje se u više epizoda, počev od prve, kao sporedni lik. Glavni likovi provode deo svake epizode u tom kafiću. Ideja za njega nastala je po kafiću MekGiz(MacGee's), u koji su autori voleli da idu[6].

Vendi je konobarica u istom kafiću. Družina je uvek oslovljava sa konobarica Vendi (Wendy the Waitress). Bila je u vezi sa Barnijem, mada je on bio sa njom samo zbog seksa. Kada su raskinuli, on je bio ubeđen da ona hoće da ga ubije, zato što je primila raskid vrlo mirno, a to je, po Barnijevom shvatanju, znak ludila. Ted ju je sreo 2021. godine u Hong Kongu, gde se saznaje da se udala za Maršalovog bivšeg saradnika Mikera, a njihovu ljubav prouzrokovala je zajednička mržnja prema Maršalu posle nevolja koje im je zadala njegova opsednutost ekologijom. U budućnosti imaju troje dece.

Rendžit
je vozač poreklom iz Bangladeša koji je vozio glavne likove u više navrata (na primer, Maršala i Lili posle njihovog venčanja i Teda za vreme njegovog sastanka). Posle postaje Barnijev profesionalni vozač. Uvek se javlja vrlo karakterističnim "Hello" (zdravo). Pojavljuje se u 11 epizoda.

Viktorija je Tedova devojka koju je upoznao na venčanju zajedničkih prijatelja, Stjuarta i Klaudije. Radi u poslastičarnici i napravila je tortu za venčanje. Ted i ona provedu tu noć upoznavajući se, ali obećaju jedno drugom da se neće viđati više. Međutim, brzo krše to obećanje i počinju da se zabavljaju. Viktorija posle odlazi u Nemačku i Ted i ona pokušaju vezu na daljinu. Robin je shvatila da ima osećanja prema Tedu kad se zabavljao sa Viktorijom. Jedne noći, kad su se Ted i ona zamalo upustili u vezu, on ju je slagao da je raskinuo sa Viktorijom, ali kad je otišao u kupatilo, ona je zvala iz Nemačke i Robin je odgovorila. Tada se Robin i Ted posvađaju, a Viktorija stvarno raskine sa njim. Viktorija se vratila u seriju u drugoj epizodi sedme sezone. Ted je sreće na balu arhitekti, gde je uređivala desert. Ona i Ted odlaze kod nje u poslastičarnicu, jer je Ted hteo da joj pomogne u poslu da bi se iskupio što ju je varao (sa Robin) za vreme veze na daljinu. Saznaje se da Viktorija ima dečka Klausa, sa kojim će se veriti. Ona i Ted se poljube.

Stela Zinman je dermatolog koja skidala Tedovu tetovažu leptira koju je dobio jedne noći kad je bio pijan. Tokom deset tretmana je pokušavao da je ubedi da izađu. Prvo ga je odbijala, pošto je samohrana majka osmogodišnje devojčice. Međutim, ubrzo počinju da se zabavljaju i Ted je zaprosi na kraju treće sezone. Bila je velika šansa da je ona majka, jer je odgovorila sa "da". Na samom venčanju ga ostavlja zbog svog bivšeg dečka, karate trenera i oca njene ćerke Lusi, Tonija Grafanela. Pojavljuje se i kasnije, pri kraju četvrte sezone, kad je Toni stalno pokušavao da nadoknadi Tedu što mu je preuzeo Stelu. Ted ga je odbijao, i na kraju mu je rekao da ne želi Stelu nazad jer ga je lagala i ostavila na venčanju. To prouzrokuje Tonija da je ostavi, ali Ted joj ipak pomogne da je pridobije nazad. Posle se Stela, Toni i Lusi sele u Kaliforniju. Ted posle prihvati Tonijevu ponudu da predaje na fakultetu, što je važan korak u upoznavanju njegove buduće žene. Toni kasnije napravi film Nevesta u kojoj je prepričao Tedov i Stelin raskid, ali tako što je Teda predstavio kao negativca u toj priči, a sebe kao pozitivnog lika. Film je stekao veliku popularnost u celom svetu. Stela se pojavljuje u 9 epizoda.

Džejms Stinson je Barnijev polubrat. Njegov otac je Sem Gibs, katolički sveštenik, što se otkriva 2010. godine. Džejms je Afroamerikanc. Veoma je sličan Barniju - nosi odela, govori reči legendarno i sl. Međutim, Džejms je homoseksualac i ulazi u brak sa svojim dečkom. Oni usvajaju dete, što veoma usrećuje Barnija jer postaje "ujka Barni".

Bred je Maršalov prijatelj sa pravnog fakulteta. Zajedno su se družili kad su obojica raskinuli sa svojim devojkama. Bredu se, takođe, pomalo sviđa Robin, i jenom je pozove na hokejašku utakmicu, ali ih Barni prekine i udari Breda u lice jer su Barni i Robin tada počeli da se zabavljaju.

Stjuart je Maršalov i Tedov dobar prijatelj. Na venčanju Stjuarta i Klaudije, njegove devojke, Ted upoznaje Viktoriju. Takođe, Stjuart ide na Maršalovo momačko veče. U šestoj sezoni Stjuart i Klaudija dobijaju bebu koju nazivaju Ester.

Don Frenk
je Robinin saradnik na vestima Probudi se, Njujork! (Come On Get Up New York). Pre je bio profesionalan na poslu, kao i Robin, ali je prošao kroz razvod i prestao da mari za sve. Pušio je dok je prenosio vesti, čak nije ni pantalone nosio. Ipak, Robin i on se zaljubljuju jedno u drugo, što menja Donov odnos prema poslu. Veza im je postala ozbiljna, pa se Robin preselila kod Dona. Međutim, na kraju pete sezone, on ju je ostavio zbog posla u Čikagu. Pojavljuje se u 6 epizoda.

Zoi Pirson
je Tedova devojka kroz deo šeste sezone. Protestvovala je zbog odluke Golijat nacionalne banke da uništi stari oronuli hotel Arkadiju u kojem je odrasla. Zgrada treba da se sruši da bi se izgradilo novo sedište banke koje dizajnira Ted. On upoznaje Zoi, koja mu se dopadne uprkos tome što protestvuje oko njegovog posla. Kad je saznala da Ted stoji iza zgrade banke, Zoi se okomila na njega i pravila mu je, po njegovim rečima, "pakao od života". Vremenom postaju prijatelji, kad Ted shvati da je ona razočarana što ćerka iz drugog braka njenog eksentričnog muža koji je sam sebe prozvao Kapetan, neće da provede Dan zahvalnosti sa njom. Kapetan je, inače, 25 godina stariji od Zoi i oni se razvode. Ona tada shvati da ima osećanja prema Tedu, i oni počinju da se zabavljaju. Kad je komisija za znamenitosti ipak odlučila da se hotel oko kojeg Zoi protestvuje mora srušiti (tj, da ne može biti znamenitost), a Ted ih podrži, ona ga ostavlja. Kasnije je pokušala da mu se vrati, ali bez rezultata.

Loreta Stinson je Barnijeva majka. Nekada je bila prostitutka, ali se, kad su joj deca osrasla, promenila i postala primerna osoba. Krila je identitet očeva i Barniju i Džejmsu, ali im ih u toku šeste sezone obojici otkriva.

Džerom Vitaker
je Barnijev otac. Nekada je bio "Ludi Džeri", mladić sličan Barniju - voleo je žurke, udvarao se ženama... Kao i Barni, bavio se magičnim trikovima. Živeo je sa njim i njegovom majkom do Barnijeve šeste godine, ali ga je on pamtio kao "ujka Džerija". Loreta Stinson je rekla Džeromu da mora da ode iz Barnijevog života jer ima "loš uticaj na njega". Tek posle 30 godina, Barniju je majka otkrila ko mu je otac. On i Džeri se upoznaju 2011. godine, ali Barni se razočarava u svog oca kad je shvatio da više nije "Ludi Džeri", već instruktor vožnje koji ima porodicu: ženu, ćerku studentkinju i jedanaestogodišnjeg sina. Do sada se Džerom pojavio u dve epizode. Barni je pokušao da ga navede da se vrati svom starom životu, za sada bez uspeha.


Epizodne uloge


Sendi Rivers je bio Robinin saradnik na Metro vestima 1 (Metro news 1). Vrlo je uobražen i stalno je pitao Robin da izađu, sve do noći kad je pristala, na šta je Ted bio vrlo ljubomoran, jer je tad bio zaljubljen u Robin. Ipak, nisu izašli jer je počela oluja za koju je Ted mislio da ju je sam izazvao jer je igrao ples prizivanja kiše. Sendi posle prelazi u CNN, a u šestoj sezoni ponovo postaje Robinin saradnik na Vestima širon sveta (World wide news). Saznaje se da Sendi nosi tupe, tj. da je ćelav. Glumac Aleksis Denisof (Sendi) je muž glumice Alison Hanigen (Lili).

Kejti Šerbatski je Robinina mlađa sestra. Prvi put je predstavljena u drugoj sezoni. Pojavljuje se u jednoj epizodi. Igra je Lusi Hejl.

Heder Mozbi je Tedova mlađa sestra. Pojavljuje se u jednoj epizodi. Igra je Erin Kejhil.

Hamond Draders je bio Tedov šef kad je ovaj radio u arhitektonskom preduzeću. Hteo je da izgradi zgradu koja izgleda kao muški polni organ u erekciji. Zbog toga ga je i odbilo jedan biznismen koji je hteo da mu to bude sedište, a uzeo je Tedov nacrt. Zbog toga Ted postaje Hamondov šef, ali je morao da ga otpusti. Tad je Draders dobio infarkt, ali je Ted mislio da se pretvara. Hamonda igra Brajan Kranston.

"Luda" Meg je devojka sa kojom je Barni spavao u Maršalovom i Lilinom stanu. Tamo ju je i ostavio dok se tuširala, pa je zbog toga uhapšena jer je bila u tuđem stanu (ona je mislila da je to Barnijev stan). Pojavljuje se i u epizodi kad Lili pokušava da rastavi Barnija i Robin tako što će Meg podsetiti Robin na sve devojke sa kojima je Barni bio pre nje. Ukupno se pojavljuje u 3 epizode. Igra je Ejpril Boulbi.

Karen je Tedova devojka sa koledža, sa kojom je ponovo počeo da se zabavlja na kratko 2009. godine. Karen je sve vreme varala Teda dok su bili u vezi, a uz to je bila veoma zajedljiva i neprijatna prema svima. Zbog toga su je svi mrzeli, osim Teda jer je bio zaljubljen u nju. Pojavljuje se u tri epizode.

Penelopa je devojka koja je bila sa Barnijem dva puta i učila Teda da igra ples prizivanja kiše. Pojavljuje se u jednoj epizodi. Igra je Ejmi Aker.

Beki je Robinina saradnica pošto je Don Frenk otišao iz emisije. Ted je izlazio sa njom u jednoj epizodi. Pojavljuje se u tri epizode. Igra je Lora Bel Bandi.

Ebi je recepcionista u privatnoj ordinaciji Stele Zinman. Zaljubila se u Teda, ali on joj nikad nije uzvratio ljubav. Barni ju je ubedio da spava sa njim, ali ona mu se posle svetila tako što je pričala svim devojkama na koje je on izvodio cake zavođenja kako je on grozan. Pojavljuje se u dve epizode.

Gajel je Robinin dečko koga je upoznala kad je otišla u Argentinu (upravo kad je raskinula sa Tedom). Pojavljuje se u prve dve epizode treće sezone. Maser je i dobar u surfovanju na vodi. Glumi ga Enrike Iglesijas. Robin raskida sa njim nedugo pošto se vratila u Njujork.

Anita Eplbi je učitelj za izlaženje za žene. Robin ju je angažovala da uništi Barnijev seksualni život posle njihovog raskida. Igra je Dženifer Lopez.

Skuter (Bil) je Lilin bivši dečko is srednje škole. Nije hteo da se pomiri sa porazom kad ga je ostavila, pa je čak došao na Maršalovo i Lilino venčanje u nadi da će je ponovo osvojiti (ne uspeva u tome). Pojavljuje se (do sada) u 4 epizode.

Džesika Gliter je Robinina stara drugarica iz Kanade. Zajedno su glumili u kanadskoj emisiji Svemirski tinejdžeri (Space teens). Do sada se pojavljuje u jednoj epizodi. Igra je Nikol Šerzinger.

Stiv "Blic" je Maršalov i Tedov prijatelj sa koledža. Poroklet je da kad god napusti prostoriju nešto se sjajno desi onima koji su ostali, a Blic to propusti. U jedinoj epizodi u kojoj se pojavljuje, proklestvo prelazi na Teda, potom na Barnija, a zatim mu se, na kraju, vraća, tako da on ponovo posataje Blic. Igra ga Džordž Garsija.

Rendi Vormpes je zaposlenik u Golijat nacionalnoj banci. Jako je loš na poslu. Želeo je da bude Barnijev ortak, jer ga je, kako kaže, "smatrao za svog boga". Kad su se Barni i Ted posvađali, Barni je izašao sa Rendijem da mu pomogne da nađe devojku, što mu na kraju i uspeva iako je Rendi jako spetljan i ne zna da priča sa ženama. Rendi voli da pravi sopstveno pivo, pa kad ga Maršal otpusti, on to dočeka više nego rado, misleći da otvori pivaru. Međutim, Maršal ga, osećajući krivicu, ponovo zapošljava. Rendi je želeo da bude otpušten, pa mu uništava kancelariju. Na kraju mu se želja ostvaruje i on pravi novu vrstu piva - Vormpes pivo. Pojavljuje se u dve epizode. Igra ga Vil Forte.

Dušica (Honey) je rođaka Zoi Pirson. Budući Ted se ne seća njenog pravog imena u svojoj priči, a dobila je ovaj nadimak jer svaki put kad keže nešto, svi požele da kažu "O, dušice!"("O, Honey!"). Pojavljuje se u jednoj epizodi. Igra je Kejti Peri.

Panči je Tedov stari školski drug. Pojavljuje se u tri epizode. Njiegovo pravo ime je Adam Pančiorelo, a ovaj nadimak je dobio zato što voli da se tuče (to punch na engleskom jeziku znači udariti). Ted mu je bio kum na venčanju.

Kevin je Robinin novi dečko. Upoznaju se početkom sedme sezone. Kevin je psiholog. Igra ga Kal Pen.


http://imdb.com/title/tt0460649/
#26
Serije / Terra Nova
Decembar 17, 2011, 12:49:59
Terra Nova



Priča:

Od izvršnih producenata Stivena Spilberga, Pitera Černina, Brenona Brage, Rene Ečevarije i Arona Kaplana stiže nam ova epska porodična avantura od pre 85 miliona godina.

TERA NOVA prati običnu porodicu koja kreće na neverovatno putovanje kroz prošlost, do praistorijske Zemlje, u okviru malog dela smelog eksperimenta čiji je cilj spasavanje ljudske rase. Godine 2149. svet umire. Planeta je preterano izgrađena i prenaseljena, a najveći deo biljnog i životinjskog sveta je istrebljen. Budućnost čovečanstva je pod znakom pitanja, a jedina nada za preživljavanje je u dalekoj prošlosti.

Kada naučnici koji rade sa akceleratorom čestica FERMI neočekivano otkriju pukotinu u vremenu, to čini mogućim izgradnju portala koji će ih odvesti u davnu prošlost, te se rađa smela ideja da se čovečanstvo preseli u praistoriju - druga prilika da se izgradi civilizacija i da se to ovog puta učini kako treba.

U središtu serije nalazi se porodica Šenon koja se pridružuje desetom kontigentu nasaljenika na TERA NOVI, prvoj koloniji osnovanoj  u ovoj divnoj, ali surovoj zemlji. DŽIM ŠENON (Džejson O'Mara), odani otac dubiozne prošlosti, vodi svoju porodicu kroz bezgraničnu lepotu, misterije i užase neovog sveta. Džimova žena ELIZABET ŠENON (Šeli Kon) je hirurg na traumatologiji  i najnoviji dodatak medicinskom timu TERA NOVE. DŽOŠ ŠENON (Lendon Liboiron) je njihov sedamnaestogodišnji sin koji je besan jer mora da ostavi za sobom život kakav poznaje; nakon dolaska u naselje, smesta ga privlači lepa SKAJ (Alison Miler) koja neprekidno krši pravila. MEDI ŠENON (Naomi Skot), Džošova simpatično nespretna petnaestogodišnja sestra, nada se da će joj TERA NOVA pružiti priliku da počne ispočetka. Mada Elizabetino medicinsko znanje obezbeđuje porodici izuzetno mesto među naseljenicima,  tajna koja ima veze s njihovom petogodišnjom kćerkom ZOI (Alana Mansur) uskoro ugrožava njihovo mesto u ovoj utopiji.

Nakon dolaska, Šenonovi bivaju predstavljeni KOMANDIRU NEJTANIJELU TEJLORU (Stiven Lang), harizmatičnom i herojskom prvom pioniru i vođi. Tejlor upozorava putnike da, mada je Tera Nova mesto novih mogćnosti i svežih početaka, ona nije idilična kao što izgleda. Pored plavog neba, visokih vodopada i bujne vegetacije, okolni teren vrvi opasnostima, a to nisu samo dinosaurusi ljudožderi. Tu je takođe i otpadnička kolonija odmetnika koju predvodi u borbi prekaljena MAJRA (Kristin Adams), žestoko suprotstavljena Tejloru i njegovom vođstvu.

Još veću pretnju od onoga što se događa izvan zaštitnih zidina kolonije predstavlja užasavajuća mogućnost da se nešto zlokobno dešava u samoj Tera Novi. Šenonovi uskoro počinju da sumnjaju da nemaju baš svi u koloniji iste zamisli o tome kako je najbolje spasiti čovečanstvo; u stvari, moguće je da postoje sile koje imaju nameru da unište novi svet, čak i pre nego što bude stvoren.

TERA NOVA je snimljena u produkciji Twentieth Century Fox Television, Chernin Entertainment, DreamWorks Television i Kapital Entertainment. Stiven Spilberg, Piter Černin, Brenon Braga, Rene Ečevaria, Džon Kasar, Aron Kaplan, Ketrin Poup, Džastin Foli, Deril Frank, Krejg Silverstin i Keli Marsel su izvršni producenti serije. Aleks Grejvs je izvršni producent i reditelj kratkog prikaza serije. Seriju TERA NOVA distribuira Twentieth Century Fox Television Distribution.
#27
Ženski kutak / Janko Tipsarević
Oktobar 27, 2011, 18:06:23
 cooool
#28
Da li biste se udale i preselile u selo?
Pitanje se odnosi pre svega na devojke koje su odrasle i zive u nekom gradu.
#29
Kako biste volele da vas vas muškarac zaprosi?
#30
Ljubav i sex / Šljivice na vratu
Septembar 12, 2011, 14:09:06
Šta mislite o šljivicama na vratu, svidjaju vam li se, volite li da ih pravite, obeležavate li partnere/partnerke šljivicama?  cooool