I tako, sedim ja sa komsinicom danas popodne, gledamo Sulju, uzdisemo za Bali-begom, prehladjene i virusne - osudjene jedna na drugu do daljnjeg. Obe u izdanju kao da nas je obradio Fredi K. pa odjednom dobio napad samilosti, obe u nekoj blagoj ravnodusnosti prema svetu. A, onda je neko zazvonio. Odvucem se nekako do vrata, vec na izdisaju (ovaj virus je stvarno strasan), otvaram vrata i dozivim blazi slog. "Dobar dan, ja sam vas novi komsija. Mogu li da pozajmim od vas kljuc od zgrade, gazda mi jos nije doneo nas. Trebamo da unesemo namestaj sad." Na vratima mi stoji lik kao iz reklame. Zemljo Srbijo otvori se i progutaj me....