Istaknute Licnosti
Banović Strahinja je jedna od najpoznatijih narodnih epskih pesama. Pesma govori o nesreći Banović Strahinje kome je Turčin Vlah Alija oteo ženu Anđeliju. Banović Strahinja prikazan je kao pravi heroj, jer je ženi oprostio prevaru i odbranio je od besne braće. Pesma je puna kontrasta, jer je oslobodio Derviša koji je nekada bio njegov zarobljenik, a nije hteo da oprosti Jugovićima koji su mu rod. Ali postavlja se pitanje da li je stvarno oprostio ženi ili je samo ostavio u životu. Takođe, jedna je od retkih narodnih epskih pesama u kojima su Jugovići prikazani sa negativne strane, kao kukavice i hedonisti.
Karakter Strahinjića bana ocrtan je veoma iznijansirano, pa poprima i konture tragičnog i apsurdnog junaka. Jedan od likova iz naše narodne epike kojima se, uslovno, može pridodati čak i epitet „moderan“.
Vuk Branković, sin sevastokratora Branka Mladenovića, koji je vladao u Ohridu i bio jedan od vernih velikaša caru Urošu. V. Vuk Branković se javlja oko 1370. kao gospodar kosovske oblasti s Prištinom, Vučitrnom i Zvečanom, gde je bila i njihova prva postojbina (Drenica). 1377. u njegovoj je vlasti i Skoplje, a od 1378. i Prizren s okolinom do Lima. Vuk je zet i saradnik kneza Lazara. Učestvovao je s njim u borbi na Kosovu 1389. Narodne pesme i priče o njegovoj izdaji nisu istorijski utemeljene. Skoplje je morao predati Turcima januara 1392. i obavezati se na plaćanje danka. Ali se ipak i s tim ustupcima nije mogao održati. Negde oko 1396. sultan Bajazit I je izgnao Vuka iz njegove oblasti kao nepouzdanog, i on je umro u progonstvu, ne zna se gde 6. oktobra 1397. Njegove oblasti dao je sultan Lazarevoj deci i udovici, a Vukova udovica Mara sa decom dobila je samo uski pojas oko Vučitrna i Trepče.
Oko 1371. oženio se Marom (†1426), ćerkom kneza Lazara i kneginje Milice. Sa njom je imao tri sina: Grgura, Đurđa i Lazara. Grgur se zamonašio i umro 1408. Drugi Vukov sin bio je srpski despot Đurađ Branković (1377-1456, vladao 1427-1456). Njihovi potomci su poznati kao Brankovići.
Stari Vujadin je srpska epska narodna pesma.
Pesma govori o srpskim hajducima.
Pesma spada u Srpske epske pesme i to u Hajdučki i uskočki ciklus.
U njoj ima mnogo stilskih figura kao i mnogo starih reči.
U pesmi je sadržana sva surova zbilja hajdučkog života i njegov herojski moral: izdržati muke, ne odati nikoga.
Starina Novak je jedan od najpoznatijih srpskih hajduka.
Na Glasincu se mnogo priča o hajducima koji su četovali po Romaniji, Republika Srpska. Najviše o Starini Novaku koji je hajdukovao sa svojim bratom Radivojem i sinovima Tatomirom i Grujicom. Iako nema pisanih vesti o tome da je bio na Glasincu u narodnoj pesmi se veli za njega da je "Od Glasinca, polja širokoga, Sa visoke gore Romanije". Starina Novak je istorijska ličnost druge polovine XVI veka, poreklom iz okoline Smedereva, a pobegao je u hajduke zbog zuluma “proklete Jerine”. Hajdukovao je po Hercegovini, Bosni i Srbiji. Poznate su epske pesme Starina Novak i Deli Radivoje i Starina Novak i knez Bogoslav