Narodna Knjizevnost
NARODNA KNJIŽEVNOST se zove narodna, ne samo zatošto ju je stvarao narod, već i zbog toga što izražava – saopštava kako je živio narod, šta ga je sve kroz život pratilo, o čemu je razmišljao, čega se plašio, šta je volio, zbog čega je tugovao i patio.
NARODNA KNJIŽEVNOST se dijeli na:
- prozu i
- poeziju.
NARODNA PROZA
| Bajke | Legende | Narodne priče | Narodne pripovijetke | Narodne novele | Narodne basne |
| Anegdote | Poslovice | Izreke | Zagonetke | Pitalice |
Prema obradjenim dogadjajima i temama narodna proza se dijeli na:
Bajke
Najstarija vrsta nardne proze. Pune su čudesnog, nevjerovatnog i naprirodnog. Čovjek u njima ima neobične osobine i čudesne moći; ispunjava najteže zadatke, razumije govor životinja i biljaka. Pune su i nestvarnih bića: zmajeva, vila, vještica, aždaja, čarobnjaka i čarobnih svirala, vode koja oživljava mrtve. U njima je završetak uvijek lijep: dobar bude nagradjen, zao kažnjen i pravda pobjedjuje. Poznate su: Pepeljuga, Tamni vilajet, Nemušti jezik i mnoge druge.
Legende
Ime su dobile po latlinskoj riječi LEGENDUS, što znači – ono što treba čitati. Veoma su slične bajkama jer i u njima ima mnogo čudesnog, nevjerovatnog i natprirodnog. U njima se govori o izuzetno neobičnim ličnostima /Sveti Sava, Marko Kraljević, Miloš Obilić, Car Trojan, Solomon i drugi/ ili o nastanku i istoriji pojedinih naselja – sela i gradova, i postanku nekih životinja i ptica /kornjača, krtica, kukavica/. Poznate su: Sveti Sava i neradne žene, U cara Trojana kozje uši, Kakoje postala kokrnjača i mnoge druge.
Narodne priče
Govore o odnosima medju ljudima, u porodici i zajednici – društvu. Imaju namjeru da pouče i usmjere kako da se živi i bori protiv ugnjetavanja svake vrste.
Poznate su: Sveti Sava i djavo, Djevojka cara nadmudrila, Prava se muka ne da sakriti i druge.
Narodne pripovijetke
U svojoj tematici – predmtu pripovijedanja slične su narodnim bajkama, ali po svojim sadržajima bliže ovom vremenu i nisu lišene fantastičnih pojedinosti koje prate odnose medju ljudima. U njima se priča o snalažljivosti pojedinaca u raznim životnim okolnostima i situacijama, o podvalama i manama, o tome da djelo ili nedjelo uvijek izlaze na vidjelo i bivaju nagradjeni ili kažnjeni. Poznate su: Starac prevario divove, Nevjerni drug, Ero i Turčin i druge.
Narodne novele
U njima se priča o nekom dogadjaju iz svakodnevnog života ljudi, bilo u porodici ili društvu. Ime su dobile od latinske riječi NOVUS – novo. Za razliku od bajki i legendi, ličnosti – junaci u novelama su stvarni, obični ljudi – ljudi iz sela i grada, djevojke i mladići, čobani i trgovci.
U novelama se slavi i veliča rad, a osudjuje lenjost /»Sve, sve, ali zanat»/, priča o mudrim i vrijednim djevojkama /Djevojka cara nadmudrila, Šljive za djubre/, o veličanju mudrosti i poštovanju iskustva starijih /Ko je čovjeku najveći dušmanin/, o osudi štetnih navika /Bekri-Mujo/, o povladjivanju tudjem ukusu i mišljenju /Svijetu se ne može ugoditi/.
Narodne basne
U njima se, preko likova životinja, biljaka, predmeta otkrivaju osobine ljudi i ukazuje se na njihove nedostatke i mane kao razumnih bića. Pojedine životinje uvijek predstavljaju /oličavaju/ odredjene osobine čovjekove: vuk je zao i krvoločan, medvjed je trapav i glup, lav je snažan i nezavisan, lisica je lukava i prepredena, zec je plašljliv, jagnje je bezazleno i umiljato, mrav radan i neumoran.
U basnama se saopštavaju dvije situacije /scene, zgode/, rijetko tri, i iste su uzročno-posljedično povezane. Često se sastoje iz dijeloga sa jasno naglašenim završetkom poentom, porukom/. Poznate basne su: Crv i lav, Nije vjera tvrda u jačega, Kako se medvjed prevario i druge.
Anegdote
Ima ih i u narodnoj i u umjetničkoj književnosti, a vezuju se za istaknute poznate ličnosti, kako iz naše prošlosti, tako i iz ovog vremena. U njima je sve svedeno na najmanju mjeru: sam dogadjaj, opis, dijalog, a sve u namjeri da njen kraj bude što efektniji, uspješniji, blistaviji. Poznate su: Pustio bih ja njega ali neće on mene, Dobro je /kadšto/ i pametnu ženu poslušati, Nakvasi malo nijesam baš iz Sarajeva, Kume, da ti vidim djecu.
Poslovice
Umne i slikovite poruke ikazane jednom rečenicom nazivaju se poslovice. To je jedna prava i uvjerljiva pjesnička slika satkana od jedne misli. U njima je, «riječima tijesno, a mislima prostrano». Poslovice su: Drvo je drvo, kam je kam, a čovjek je i drvo i kam; Koliko je od neba do zemlje, toliko je od nečovjeka do čovjeka.; Roditelji su bez mita prijatelji; Šta možeš danas, ne ostavljaj za sutra; I druge poslušaj i svoje pameti imaj; Bez izvora nema vode, ni života bez slobode!.
Izreke
Kao i poslovice i narodne izreke, samo jednom rečenicom, jednom pjesničkom slikom, kazuju – izriču njenu misao. Dok poslovice uvijek imaju namjeru da upute ii pouče, izreke služe kao slikovit ukras u govoru. Često je teško razlikovati izreku od poslovice, mada svaka izreka ima iza sebe neku zgodu, pričicu, anegdotu. Izreke: Zgrčio se ko dvije pare u kesi; I go i bos i još mu zima; Da nosa nema pas o bi travu; Naoblačio se kao da će mu kiša iz čela udariti; Kad mi gusle ne mogu da gude, ne mili mi se ni što sam slijep!.
Zagonetke
Igre riječima bez zalaženja u životne probleme. Sastoje se iz dva dijela; opisa predmeta, odnosno postavljanja pitanja, zadatka – zagonetke i davanja odgovora, rješenja – odgonetke.
Svaka zagonetka je jedan pjesnički zadatak, jer zagonetka prevodi predmet zagonetanja na odredjenu pjesničku sliku. Da bi predmet što bolje i vještije sakrio, onaj koji zagoneta pravi uspješne jezičke zamke i skrivalice, obrće i preokreće riječi i njima se vješto poigrava. Otuda svaka zagonetka djeluje očaravajuće svojom izuzetnom slikovitošću i muzikalnošću.
Pitalice
Narodne pitalice se najčešće sastoje iz postavljenog pitanja i pravog, umnog, često duhovitog odgovora;
Ko ti iskopa oko? Pitali ljeti goru:
- Brat! - Zašto plačeš kad si tako okićena?
- Zato je tako duboko. ; - Zato što znam da poslije ljeta dolai zima.;
*************** **********************
Pitali seljaci popa: Pitao Primorac Crnogorca:
- Znaš li pisati? - Znaš li talijanski?
- Znam, ali pošto se osuši ne znam čitati.; - Ja za tudjim ne čeznem.
***************** *****************
Pitao silan Turčin raju kad je došao Pitali babu:
na konak: - Vidiš li baba lulu?
- Dolaze li vam vukovi u selo? - A vidiš lil starca?
- I danas je došao jedan.; - Nazirem.
NARODNA POEZIJA
| Lirske pjesme | Epske - Junačke pjesme | Lirsko - Epske pjesme |
Naša narodna poezija se dijeli na tri grupe pjesama:
- lirske,
- epske i
- lirsko-epske.
Podjela je izvršena prema sadržajima, obliku i načinu pjevanja. Epskim pjesmama pripadaju, po sadržini, sve one u kojima se opjevaju dogadjaji i junaštva, lirske su one pjesme u kojima se odnose osjećanja, vjerovanja i mišljenja, a lirsko-ekspe su one u kojima se saopštavaju dogadjaji i opjevaju osjećanja. Lirsko-epske pjesme sa tužnim, tragičnim završetkom nazivaju se BALADE, a lirsko-epske pjesme sa srećnim, veselim krajem nazivaju se ROMANSE:
LIRSKE PJESME
| Mitološke pjesme | Obredne pjesme | Običajne pjesme | Porodične pjesme |
| Pjesme o radu | Ljubavne pjesme | Šaljive pjesme |
Sve što narodni život čini životom, sva ljudska osjećanja i raspoloženja: i radost i bol, i nada i očekivanja, i sreće i nesreće, i rad i običaji, i vjerovanja i strah od nejpoznatih nebeskih sila opjevani su i u lirskim narodnim pjesmama. Dobile su ime po grčkom muzičkom instrumentu liri a Vuk Stefanović Karadžić nazivao ih je još i ženskim, jer su ih pjevale mlade žene i djevojke i jer se u njima, kako je već rečeno, opjevaju osjećanja /sreća, tuga, radost, žalost/.
Lirske pjesme su raznovrsnog stiha, od četverca /četiri sloga u stihu/ do četrnaesterca. Dogadja se da neka lirska pjesma ima različitu dužinu stihova /različit broj slogova u stihu/.
Mitološke pjesme
Nastale su u pradavna vremena kada naši preci nisu razumijevali i shvatali mnoge prirodne pojave. Nemoćni da ih objasne, a u želji da njihovu neukrotivu sliku sebi potčine, ljudi su izmišljali, stvarali božanstva i bogove.Obraćajući se tim božanstvima, naši preci su vjerovali da riječ i pjesma imaju magijsku moć da ih dozovu i da od njih dobiju pomoć. U svakodnevnom životu naših predaka i u njihovoj mašti Sunce i Mjesec su kao i živa bića-imaju roditelje, dom i svakodnevne obaveze.
Pjesme: Sunce će sve ogrijati, Sunce se djevojkom ženi, Vila zida grad.
Obredne pjesme
U odredjenim prilikama u životu ljudi, uz odredjene promjene u prirodi vezane za godišnja doba, dolazak Nove godine, proljeća, ljeta, jeseni, zime, povodom vjerskih praznika i običaja narodnih, pjevane su uvijek iste pjesme. One su poznate u našoj narodnoj lirskoj poeziji kao obredne: božićne, uskršnje /veligradske/, djurdjevdanske, ivanjske, kalendarske, dodolske, lazaričke, kraljičke i pjesme na ranilu /uranku/.
Pjesme: Božićne, Uskršnje, Đurdjevdanske, Ivanjske, Koledarske, Dodolske, Lazarevačke, Kraljičke, Pjesme na ranilu. Sve ove pjesme opjevane su u lektiri za peti razred «Sunce jaše ata» - Izdavač Popović i sinovi – Pčožaarevac.
Običajne pjesme
Naši narodni pjevači ispjevali su mnogo pjesama koje izražavaju raspoloženje naroda: uz običaje svadbenog veselja, kda treba nazdraviti rodjacima i prijateljima, kada majka uspavljuje svoje milo čedo, čak i u tragičnim trenucima kada se treba rastati i od svojih najdražih.
Ove životne pojave nisu vjerski običaji, već smisao i sadržaji svakodnevnog života. Prema opjevanim motivima običajne pjesme se dijele na: svatovske, počasnice /zdravice/, uspavanke i tužbalice.
Pjesme: Stane mi se svatovima nada, Domaćine mudra glavo, Uspavanka, Majka, Moj Damljane.
Porodične pjesme
U porodičnim pjesmama opjevani su različiti odnosi u porodici: roditeljska ljubav i briga, a naročito materinska, ljubav sestre prema bratu i brata prema sestri, ali ima i drugih osjećanja i raspoloženja koja proističu iz odnosa svekrve i snahe, snahe i zaove, djevera i snahe.
Pjesme: Najveća je žalost za bratom, Zastala jabuka, gore za oblakom, Bolna Vida leži, Sestra bez brata, Majka, seja i ljuba, U dobrom rodu.
Posleničke ili pjesme o radu
Pjesme koje slave i veličaju rad nazivaju se posleničke ili pjesme o radu. A, da bi rad bio zadovoljstvo i da ne bi bio težak, čovjek je pjevao dok je radio, tako nekada, tako i sada. Mnoge poslove čovjek je obavljao u društvu, zajedno sa rodjacima i komšijama a što je stvaralo uslove da se stvore – ispjevaju ove veoma lijepe lirske pjesme.
Pjesme: Žetvu žela, Prele su prelje, Žito žele, Nadžnjeva se momče i djevojče, Duga dana u zla gospodara.
Ljubavne pjesme
Vječita je istina da je ljudska ljepota, a naročito ženska, neobična, čarobna, mitska i magijska sila kojoj se ništa u ljudskom biću ne može suprostaviti. To uzvišeno osjećanje opjevali su naši narodni pjevači kroz raznovrsne motive: opis ljepote /više djevojačke nego momačke, i to češće fizičke a manje duševne/, izjavljivanje ljubavi i ljubav dvoje mladih, iskrena, snažna, sudbonosna.
Pjesma: Srpska djevojka, Dragi i nedragi, Ljubavni rastanak, Momak i djevojka, Djevojka se tuži djulu.
Šaljive i podrugljive pjesme
U šaljivim narodnim pjesmama opjevani su dogadjaji u životu ljudi sa vesele i šaljive strane. U njima je naglašen epski element, jer imaju opis dogadjaja i likova zbog čega se približavaju epskim pjesmama. Teme ovih pjesama su šala i podsmijeh na račun nesposobnih i nevještih, plašljivaca i zločinitelja. Cilj im je ne samo da nasmiju i stvore vedro raspoloženje, već i da usmjere i pouče.
Pjesme: Kad se ženi koji kuće nema, Butum Tuzla jednu kozu muzla, Zečeva ženindba.
EPSKE - JUNAČKE PJESME
| Pretkosovski ciklus | Kosovski ciklus | Ciklus pjesama o Marku Kraljeviću | Pokosovski ciklus | Hajdučki ciklus |
| Uskočki ciklus | Ciklus oslobođenja Srbije | Ciklus pjesama o borbi za slobodu naroda Crne Gore |
Pjevaju o borbama, dogadjajima, junaštvima i zbivanjima na bojištima i o junacima. U junačke borbe miješaju se, ponekad, i natprirodna bića /vile, guje/, kao što je slučaj u klasičnim epovima starih Grka /»Ilijada» i «Odiseja»/ i starih Rimljana. Ime su dobile po grčkoj riječi EPOS, što znači dogadjaj, zbivanje, a ispjevane su u desetercu /deset slogova u stihu/.
Ukoliko se u epskim pjesmama opjevaju dogadjaji i junaci nepoznati istoriji, te se pjesme nazivaju NEISTORIJSKE, a ukoliko su ovi dogadjaji i junaci istorijski poznati, onda su to ISTORIJSKE pjesme.
Istorijske epske pjesme: Predrag i Nenad, Jetrvica adamsko koleno...
Prema tome koje dogadjaje i junake poznate u istoriji opjevaju, sve epske pjesme svrstane su u osam grupa – ciklusa:
Pretkosovski ciklus
Pjesme ovog ciklusa pjevaju o dogadjajima i junacima prije Kosovskog boja – 28.juna 1389.godine. U njima se pjeva o srpskim velikašima: Nemanjićima, Mrnjavčevićima, Vojinovićima i Dejanovićima.
Pjesme: Ženidba Dušanova, Uroš i Mrnjavčevići...
Kosovski ciklus
Narodni pjevači su u pjesmama ovog ciklusa opjevali tragičan poraz srpske vojske u Kosovskom boju na Vidovdan, 28.juna 1389.godine, kao i dogadjaje neposredno prije i poslije boja. U pjesmama koje opjevaju dogadjaje uoči samog boja iznosi se predosjećanje našeg nacionalnog udesa /»San Carice Milice»/, strah i slutnje – opisom brojnosti i snage turske vojske /»Kosančić Ivan uhodi Turke»/. Iako sam boj nije opjevan ni u jednoj cjelovitoj pjesmi, već se nalazi u odlomcima pojedinih pjesama, izuzetno je dramatično dočarana njegova atmosfera, a naročito nevidjena, hiperbolična junaštva Miloša Obilića, Kosančić Ivana, Toplice Milana, devet Jugovića, Banović Strahinje, Srdje Zlopgledje. Narodni pjevači nalaze razlog našeg poraza u izdajstvu Vuka Brankovića /što nije istorijski tačno/, a ne u brojnosti, snazi i fanatičnosti turske vojske.
U pjesmama j»Smrt majke Jugovića» i «Kosovka djevojka», narodni pjevač opjeva dogadjaje neposredno poslije odigranog boja na Kosovu polju /nedaleko od današnje Prištine/, čime upotpunjuje tematsko jedinstvo ovoga ciklusa – dogadjaji prije, za vrijeme i poslije boja. U njima je sa tragika našeg pčoraza i tužna i nesrećna najava našeg petovjekodnog robavanja pod Turcima.
Pjesme: Kneževa večera, Kosančić Ivan uhodi Turke, Car Lazar i carica Milica, Propast carstva srpskog, Sluga Milutin, Smrt majke Jugovića, Kosovka djevojka...
Ciklus pjesama o Marku Kraljeviću
Marko Kraljević, sin Vukašinov, vladao je, poslije očeve smrti 1371.godine, predjelima današnje Makedonije, oko grada Prilepa, priznajući tursku vrhovnu vlast. Poginuo je u boju na Rovinama /u narodnim pjesmama Urvine planine/ 1395.godine boreći se na strani Turaka protiv Ugara /Madjara/.
U našoj narodnoj poeziji Marko je najomiljeniji lik i najveći junak. Plemenit i nježan, vjeran drug i iskren prijatelj ljudima, sirotinji raji, vilama, pticama i životinjama, pokušava da spese veliko Dušanovo carstvo od grabljivih velikaša, dijeli pravdu, kažnjava tursko zlo i nepravdu.
On je naš nacionalni junak, oličenje našeg srpskog naroda, jer su, kroz pjesme o Marku, narodni pjevači opjevali osobine i težnje, želje i nade cijelog našeg naroda. Zato, pored pomenutih vrlina, ima i običnih ljudskih mana: dobro i rado pije, lako zameće kavgu, umije da bude i surov. Prema narodnom predanju nije umro, već samo zaspao, a probudiće se kada bude došlo vrijeme.
Pjesme: Marko Kraljević poznaje očinu sablju, Marko Kraljević ukida svadbarnu, Marko Kraljević i Musa Kesedžija, Marko Kraljević i orao, i mnoge, mnoge druge.
Pokosovski ciklus
Pjesme ovog ciklusa opjevaju poslednje trenutke naše samostalnosti poslije Kosovskog boja, poslednje otpore turskim silnicima koje su pružali srpski despoti i banovi, knezovi i vojvode iz moćnih feudalnih porodica: Jakšića, Brankovića, Crnojevića. Najčešće su to pjesme pune stradanja i poraza, ličnih i opštih tragedija – istinska slika vremena i dogadjaja koje su opjevale.
Pjesme: Smrt vojvode Prijezde, Smrt vojvode Kaice, Bolani Dojčin...
Hajdučki ciklus
Borci za oslobodjenje srpskog naroda od viševjekovnog ropstva, djelioci pravde i jedina nada sirotinje raje – hajduci, opjevani su u mnogim epskim pjesmama. Stari Vujadin, Starina Novak, Deli Radivoje, Mali Radojica, Pivljanin Bajo i mnogi drugi hajduci postali su narodne legende. Uzalud su Turci činili zvjerstva nad hajdučkim jatacima ne bi li se hajdučija u Srbiji uništila – ova je trajala jer je bila jedini otpor tudjinskom osvajaču.
Pjesme: Stari Vujadin, Starina Novak i Deli Radivoje, Mali Radojica.
Uskočki ciklus
Uskoci su živjeli u slobodnim utvrdjenim gradovima koje Turci nisu mogli da osvoje: Klisu iznad Splita, Senju, Ravnim Kotarima kod Zadra i odatle upadal, «uskakali» na teritorije koje su držali Turci, paleći njihove hanove, pljačkajući i otimajući sve što im je dolazillo pod ruku. Treba znati da su uskoci bili, u odredjenom periodu, i velika sila na moru.
Poznati uskočki junaci, opjevani u narodnim pjesmama, bili su: Senjanin Ivan, Senjanin Tadija, Senjanin Juriša, Janković Stojan, Smiljanić Ilija.
Pjesme: Ivo Senjanin i aga od Ribnika, Ropstvo Janković Stojana, Smrt Senjanina Iva...
Ciklus oslobodjenja Srbije
Pjesme ovog ciklusa opjevaju prilike u Srbiji uoči Prvog srpskog ustanka 1804.godine, erupciju nezadovoljstva i mržnje našeg naroda prema porobljivačima, brojne, dugoočekivane i priželjkivane bitke i pobjede nad turskom vojskom i slavne pogibije naših velikih junaka.One su, gotovo sve, djelo velikog narodnog pjevača, slijepog guslara Filipa Višnjića, učesnika-ratnika u Prvom srpskom ustanku. U svojim pjesmama ovjekovječio je nekoliko ličnosti junaka naše slavne prošlosti: Karadjordja Petrovića, Iliju Birčanina, Petra Dobrnjca, Miloša Pocerca.
Pjesme: Početak bune protiv dahija, Boj na Mišaru...
Ciklus pjesama borbe za slobodu naroda Crne Gore
U pjesmama ovog ciklusa «više je istorije nego poezije», kako je pisao Vuk Stefanović Karadžić. Naš poznati istoričar književnosti, Pavle Popović, napisao je o ovom ciklusu: «Pjesme su u njemu u mnogome istinite, kratke i proste, one realno opjevaju bojeve Crnogoraca s Turcima, slave samo realne ličnosti.»
Pjesme: Perović Batrić, Tri sužnja...
LIRSKO - EPSKE PJESME
U našoj narodnoj poeziji postoje i pjesme u kojima se saopštavaju dogadjaji, što ih čini epskim, i pjevaju osjećanja. Što je karakteristika liskih pjesama. Takve pjesme se nazivaju lirsko-epske pjesme. Kada su ove pjesme tužnog sadržaja i tragičnog završetka, nazivaju se BALADE, a kada su vesele i srećnog kraja – ROMANSE.
Balade: Smrt Omera i Merime, Ženidba Milić Barjaktara..
Romanse: Stojan i Ljiljana
Dobrodosli na Samo-opusteno.info! Kliknite ovde za registraciju
