Hemingway - KOME ZVONO ZVONI

  • 0 Odgovora
  • 5249 Pregleda

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

MarkoKg

  • *
  • 5,159
  • +48/-3
  • Pol: Muškarac
  • Music is my aeroplane...
    • samoopustenoinfo
    • Pogledaj profil
    • samo-opusteno
Hemingway - KOME ZVONO ZVONI
« poslato: Novembar 06, 2009, 18:24:06 »
Hemingway - KOME ZVONO ZVONI

''Nijedan čovjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje – Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen u Čovječanstvu; I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.''
John Donne

O KNJIZI:
PRIJEVOD S ENGLESKOG: Marina Horkić
UREDNIK: Boško Zatezalo
LEKTOR: Adela Pavičić
KOREKTOR: Dubravka Cundeković
ZA NAKLADNIKA: Boško Zatezalo
NAKLADNIK: V.B.Z. studio, Zagreb, 2001.

ŽIVOTOPIS:
Ernest Miller Hemingway rođen je 1899., kao drugo od šestero djece. 1917. je godine počeo raditi kao reporter početnik za ''Kansas City Star''. Sljedeće se godine javio kao dobrovoljac, vozač Hitne pomoći na talijanskom frontu, gdje je teško ranjen i dvaput odlikovan za svoje zasluge. 1919. se vratio u Ameriku, a 1921. se oženio. Već 1922. izvještava iz grčko-turskog rata, a dvije godine kasnije napušta novinarstvo da bi se posvetio pisanju.
Prva su dva objavljena romana bila ''Tri pripovijetke i deset pjesama'' i ''U naše doba'', ali tek mu je satirični roman ''Proljetne bujice'' donio nešto veće priznanje. Međunarodni je ugled konačno učvrstio svojima trima sljedećim knjigama: ''Fiesta'', ''Muškarci bez žena'' i ''Zbogom, oružje''.
Iz Španjolske tijekom građanskog rata izvještava kao dopisnik američkih listova. Iskustva je iz tog rata opisao u knjizi ''Kome zvono zvoni''. Priznanje je njegovog mjesta u suvremenoj književnosti uslijedilo 1954. kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, po izlasku djela ''Starac i more''.
Hemingway je umro 1961. godine.

KNJIŽEVNI ROD: proza
VRSTA DJELA: roman

VRIJEME RADNJE: građanski rat
MJESTO RADNJE: Španjolska

ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: ''ružnim, štropotavim igračkama, zatupasta nosa i nagnutih krila'', ''svježu, novu, glatku, mladu i lijepu''
- usporedba: kao na svoju odjeću, kao iz daljine
- onomatopeja: fijuk, grmljavina

BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:
- Robert Jordan dobiva zadatak raznijeti most kako bi spriječio fašista da ih napadnu, pri čemu će mu pomoći i starac Anselmo tako što će ga prvenstveno uputiti gdje da sakrije dinamit
- došli su kod gerilskog vođe Pabla, koji ima konje i pomoći će im
- Robert je za ručkom kod Pabla upoznao Mariju
- očito mu se jako svidjela, a i on njoj, pošto stalno zure jedno u drugo :)
- Rafael i Anselmo prepričavaju Robertu što se dogodilo u eksploziji vlaka prije tri mjeseca i kako su našli Mariju
- nakon što razgovara s Pablovom ženom Pilar, Robert s Anselmom ode pogledati most kojeg će raznijeti
- njih dvojica razgovaraju o ubijanju ljudi i životinja te o njihovom zadatku
- za večerom izbije prepirka između Pabla i ostalih što se tiče mosta jer je Pablo kukavica i nije za to da se most ruši
- Rafael nagovara Roberta da ubije Pabla jer im smeta, na što je Robert i sam puno puta pomišljao te sada razmišlja kako da ga makne s puta, ali tako da ga ne ubije on, nego bilo tko drugi
- Robert i Marija... jaoooooooooo, romantikeeeeeee :)
- Robert šalje Anselma i Rafaela da izvide sve u vezi s mostom kako bi se mogao pripremiti napad
- došao je Fernando i ispričao Robertu glasine koje se pričaju u La Granji o ofenzivi koju pripremaju
- Pilar priča o svom boravku u Valenciji
- Agustin i Pilar razgovaraju o tome treba li Pablu prepustiti vođenje napada
- Robert, Pilar i Marija idu k drugom gerilskom vođi El Sordu tražiti pomoć u napadu
- pošto su stali da se odmore, Pilar počinje pričati sve o napadu na vlak
- jadna Marija, zlostavljali su ju nakon što su joj pobili cijelu obitelj...
- Pilar priča kako je Pablo pohvatao sve fašiste u gradu, koje su na smrt premlatili na trgu grada u kojem su živjeli prije rata i koje su kasnije bacali u provaliju, a jednog su čak i spalili
- mladog don Faustina nisu nijednom udarili jer su se ''sažalili'' nad njegovim kukavičlukom, no na kraju su ga ipak bacili niz liticu, u provaliju
- Robert se tada prisjetio jednog malog Belgijanca i toga u kakvom je stanju bio kad su mu prijatelji poginuli
- gledajući Mariju, prisjetio se svog sna s Gretom Garbo jer mu se ponekad činilo da je njegov odnos s Marijom predobar da bi bio istinit, činio mu se kao neki san, iako je ta ljubav bila stvarna
- Pilar i Robert pregovaraju sa Sordom
- ovaj Robert malo previše razmišlja, baš je dosadan...
- Pilar mi se baš i ne sviđa, zabada nos u nešto što je se ne tiče
- Anselmo promišlja o ratu i ubijanju
- Pablo izaziva Roberta, koji će ga uskoro ubiti ako ne prestane s tim glupostima
- Robert se prisjeća života u Madridu i prijatelja Karkova, novinara
- zar su ih fašisti pronašli?!
- fašistička je konjica napala Sordovu družinu
- ovaj fašistički zapovjednik nije normalan, misli da su Sordo i njegovi mrtvi, ali nisu... ubit će ga uskoro...
- eto, Sordo ga je ubio...
- svi su mrtvi, granate su ubile Sorda i ostale
- Robert opet razmišlja o smrti, o ratu, o ocu, a ponajviše o preminulom djedu i njihovom skorom susretu
- Andres, noseći poruku generalu Golzu, razmišlja o djetinjstvu i bratu Eladiju
- počinje se spremati napad na fašiste
- neki je ludi visoki časnik Marty zadržao Gomeza i Andresa te im uzeo poruku koju nose Golzu
- hvala Bogu da je Karkov došao i natjerao tog Martyja da pusti Gomeza i Andresa i da im vrati poruku koju moraju odnijeti
- napokon je Golz dobio poruku
- Robert postavlja dinamit na most
- Fernanda su ranili dok je Robert ''petljao'' oko mosta
- eto, raznijeli su most...
- Anselmo je mrtav!!
- gerilci bježe na konjima
- Robert se ozlijedio!! Lijeva noga mu je slomljena!!!
- Robert se oprašta od Marije jer zna da će umrijeti...
- e sad stvarno ne znam jesu li ubili Roberta ili ne... ali slutim da jesu...

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
- likovi: Robert Jordan, Marija, Anselmo, Pablo, Pilar, Rafael, Andres, Eladio, Agustin...

ROBERT JORDAN
''Mladić koji je proučavao krajolik uze dalekozor iz džepa izblijedjele, flanelske košulje kaki boje, rupčićem obrisa leće pa stade okretati okulare...''
''Mladić, koji je bio visok i mršav, svijetle kose prošarane suncem i lica preplanulog od vjetra i sunca, u flanelskoj, na suncu izblijedjeloj košulji, seljačkim hlačama i cipelama konopenih potplata, prignu se, provuče ruku pod kožnatu naramenicu pa zabaci tešku naprtnjaču na pleća.''

MARIJA
''Zubi su joj se zabijelili na preplanulom licu, a koža i oči bile su iste zlataste, zagasite boje. Imala je istaknute jagodice, vesele oči i pravilna usta punih usana. Kosa joj je imala onu zlatnosmeđu boju žitnog polja žita sazrelog na suncu, ali bila je sasvim kratko podrezana po cijeloj glavi, tek nešto duža od dabrova krzna.''
'' Gledao je kako radosno korača na suncu, kaki košulje raskopčane oko vrata.''

ANSELMO
''Bio je to nizak, čvrst starac, u dugoj seljačkoj halji crne boje i sivim, krutim hlačama, a na nogama je imao cipele konopenih potplata.''

''... i odjednom su im se usne spojile, i ona je ležala čvrsto priljubljena uz njega i malo-pomalo rastvorila usta, i privijajući je uza se, on se najednom osjeti sretnijim no ikad, bezbrižno, nježno, razdragano sretnim iznutra, oslobođenim misli, umora i briga, osjećajući samo silnu radost i reče: ''Zečiću moj. Ljubavi moja. Milo moje. Moja vretenasta draga.''

''Zavoljela sam te čim sam te ugledala danas, oduvijek sam te voljela iako te nikad prije nisam vidjela...''

''Qué cosa mal mala es la guerra.''
''Gadna je stvar taj rat.''

''Za tebe i uvijek za tebe i samo za tebe.''

''Ali kad sam s Marijom toliko je volim da mi se doslovno čini da umirem, a nikada nisam vjerovao u tako nešto, ni mislio da to postoji.''

[Reklama]