Dnevnik Ane Frank

[Oasis]

Dnevnik Ane Frank

Celo delo online:

(Da bi videli linkove morate biti registrovani i imati 5 postova. ::Info:: )

U 21. stoljeću uobičajeno je da se dnevnici pišu na internetu i da ih mogu čitati svi "surferi". Prije računalne revolucije dnevnici su bili puno intimniji i skrivali su tajne svojih vlasnika. Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata Otto Frank je objavio roman "Het Achterhuis". Taj naslov na hrvatskom jeziku znači nešto poput "kuća u pozadini", a naši izdavači koriste "Tajno sklonište". Riječi negove kćeri postale su popularne tek nakon američke ekranizacije u filmu "The Diary of Anne Frank" snimljene 1959. godine. Od tada "Dnevnik Anne Frank" preveden je na više od šezdeset jezika, njen se lik pojavio u desetak filmova i bezbroj internet stranica. U Hrvatskoj je "Dnevnik Anne Frank" obavezna lektira u osnovnoj školi. U nastavku članka možete pročitati biografiju Anne Frank, komentar dnevnika, isječke iz dnevnika, preporučene linkove i popis izvora za ovaj članak.

Priča o Anni Frank i njenoj obitelji


Otto Frank (stoji u sredini) kao vojnik u Prvom svjetskom ratu

Otto Frank i Edith Hollander vjenčali su se 1925. godine u Aachenu. Sljedeće godine rodila im se prva kćer Margot Betti, a 12. lipnja 1929. rođena je Annelies Marie (poznatija kao Ana). Živjeli su u Frankfurtu na Majni. Otac je porijeklom iz liberalne židovske obitelji, a sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao njemački vojnik na zapadnom bojištu. Zbog zasluga stigao je do čina poručnika. Majka Edith je bila njemačkog porijekla. Obitelj je živjela relativno dobro jer je otaci imao dobar posao.


Vjenčanje - Otto Frank i Edith Hollander

Tijekom 1920-ih godina u Njemačkoj sve više utjecaja imaju nacisti, a oni ustrajno rade na antisemitizmu. Miješani brak Njemice i Židova bio je u nacističkim očima posebna sramota. 1933. godine vlast u potpunosti preuzima Hitler i time započinje doba progona. Bračni par Frank te godine počinje tražiti stan u Amsterdamu, a otac je već dogovorio posao u nizozemskoj tvrtci.


Ana i Margot 1933. godine


Obitelj Frank živjela je u Amsterdamu bezbrižno sve do njemačke okupacije Nizozemske u svibnju 1940. godine. Odmah su započeli progoni Židova, a širile su se vijesti da će svi Židovi biti otpremljeni u logore u Njemačkoj. Otac je prema najnovijim informacijama pokušao pronaći veze kojima bi svoju obitelj premjestio u neku sigurnu državu. Ciljevi su mu bili Španjolska, SAD, Kuba, ali trud je bio uzaludan. U dogovoru s majkom krenuli su tražiti skrovište u Amsterdamu. U lipnju 1942. godine Margot prima poziv za radni kamp u Njemačkoj. Cijeloj obitelji prijeti uhićenje ukoliko se ne javi. Tada je "Tajno skrovište" već bilo pripremljeno za prihvat obitelji Frank i obitelji van Pels. 

Tajno se skrovište nalazilo u napuštenom dijelu tvrtke u kojoj su radili Frank i von Pels. Ulaz je sakrivala velika pomična polica za knjige. Obitelji su ušle u skrovište 6. srpnja 1942 godine. U sklonište je ušla obitelj Frank (Otto, Edith, Margot, Anne) i obitelj von Pels (Hermann, Auguste i njihov sin Peter). Posljednji je ušao obiteljski prijatelj, zubar Fritz Pfeffer. Pomagali su im Miep Gies, Johannes Kleiman, Victor Kugler i Bep Voskuijl. Oni su se brinuli da sakriveni dobiju namirnice, odjeću i sve drugo što im je bilo potrebno.

U sljedećih nekoliko godina ta je osmorka zajedno živjela, zajedno disala. Morali su se priviknuti na nedostatke i iritirajuće navike drugih. Morali su se boriti sa tri tinejđera koji su odrastali. Posebno su morali paziti da se danju ne čuju nikakvi zvuci iz njihovog skloništa kako ih radnici i susjedi ne bi čuli. Noću su morali paziti da ih nikakvo svjetlo ne izda. U velikim su problemima bili i njihovi pomagaći koji su svim silama trudili da ih redovito ospkrbe sa potrebnim stvarima.

Vrijeme su trošili uglavnom na čitanje i praćenje novosti na radiju. Od svojih pomagaća su doznali da nacisti provode mnogo racija i otkrivene Židove deportiraju na istok Europe. Pretpostavljali su da ih tamo ubijaju. Živjeli su u velikom strahu da ne budu otkriveni. Veliku im je radosto donijela informacija da su se saveznici iskrcali u Normandiji i da napreduju prema njima. Vjerovali su da će uskoro biti opet slobodni.

4. kolovoz 1944. godine je bio sudbonosni. Ispred njihove zgrade zastao je automobil iz kojeg su iskočili njemački SS časnik i trojica nizozemskih policajaca. Krenuli su direktno prema skrivenom skloništu. Netko ih je izdao! Prvo su zatvoreni u amsterdamski zatvor, a zatim u rujnu deportirani u logore na istoku. Destinacije su bile Bergen-Belsen i Auschwitz.

Otto Frank je nakon rata napisao: "Nikad neću zaboraviti trenutak kada smo sedamnaestogodišnji Peter van Pels vidjeli grupu odabranih ljudi. Peterov otac je bio jedan od njih. Dva sata kasnije ugledali smo kolica s njihovom odjećom."

Anne i Margot umrle su u ožujku 1945. od tifusa i neishranjenosti u logoru Bergen-Belsen. Majka je umrla u Auschwitzu također od tifusa, a jedino je otac doživo oslobađanje 27. siječnja 1945. Peter van Pels je umro u Mathausenu 4. svibnja 1945. od iscrpljenosti. Otto Frank se vratio u Amsterdam 3. lipnja 1945. godine. Već na putu kući doznao je za smrt žene, ali je u nadi ispitivao preživjele logoraše u potrazi za kćerima. 18. srpnja preživjele sestre Brilleslijper potvrdile su mu smrt Margot i Anne.


O dnevniku


Anin rukopis

Anna Frank je za svoj trinaesti rođendan dobila dnevnik. Prvi je unos upisala u nedjelju, 14. lipnja 1942. godine, a posljednji u utorak 1. kolovoza 1944. godine. U unosima piše o stanju u Nizozemskoj, skrovištu, ljudima s kojima se skriva, nevoljama, strahovima, ljubavi i tuzi. Svaki unos ustvari predstavlja pismo - počinje rječima "Draga Kitty", a završava s "Tvoja Ana". Anna je željela postati spisateljica i 1944. godine je promijenila većinu prvobitnih unosa. Verziju koju mi čitamo je nakon rata sastavio njen otac i naziva se verzija "C". Prva verzija je bila "A", a verziju koju je Anna preradila nazivamo "B".


Poster za film iz 1959. godine


Otto Frank dugo vremena nije imao snage pročitati dnevnik, a po prvom čitanju je uvidio da je njegova kćer imala talenta za pisanje. Pripremio je dnevnik za objavljivanje, ali je pritom izdvojio neke dijelove koji su bili preintimne naravi. Objavom dnevnika ostvario je želju svoje kćeri koja se baviti pisanjem.

[dusan1080]

Hvala

[nenam]

Fantastična knjiga!

[stefan stolic]

jell ima neko anallizu pesme ,, stari vujadin,, ... ???

[HORUS]

Pa nije ovo dnevnik...

[nege69]

hvala

[maslachak]

obozavam ovu knjigu...potresna je dosta..ali savrshena

[kaca97]

Dnevnik Ane Frank

Celo delo online:
 

U 21. stoljeću uobičajeno je da se dnevnici pišu na internetu i da ih mogu čitati svi "surferi". Prije računalne revolucije dnevnici su bili puno intimniji i skrivali su tajne svojih vlasnika. Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata Otto Frank je objavio roman "Het Achterhuis". Taj naslov na hrvatskom jeziku znači nešto poput "kuća u pozadini", a naši izdavači koriste "Tajno sklonište". Riječi negove kćeri postale su popularne tek nakon američke ekranizacije u filmu "The Diary of Anne Frank" snimljene 1959. godine. Od tada "Dnevnik Anne Frank" preveden je na više od šezdeset jezika, njen se lik pojavio u desetak filmova i bezbroj internet stranica. U Hrvatskoj je "Dnevnik Anne Frank" obavezna lektira u osnovnoj školi. U nastavku članka možete pročitati biografiju Anne Frank, komentar dnevnika, isječke iz dnevnika, preporučene linkove i popis izvora za ovaj članak.

Priča o Anni Frank i njenoj obitelji


Otto Frank (stoji u sredini) kao vojnik u Prvom svjetskom ratu

Otto Frank i Edith Hollander vjenčali su se 1925. godine u Aachenu. Sljedeće godine rodila im se prva kćer Margot Betti, a 12. lipnja 1929. rođena je Annelies Marie (poznatija kao Ana). Živjeli su u Frankfurtu na Majni. Otac je porijeklom iz liberalne židovske obitelji, a sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao njemački vojnik na zapadnom bojištu. Zbog zasluga stigao je do čina poručnika. Majka Edith je bila njemačkog porijekla. Obitelj je živjela relativno dobro jer je otaci imao dobar posao.


Vjenčanje - Otto Frank i Edith Hollander

Tijekom 1920-ih godina u Njemačkoj sve više utjecaja imaju nacisti, a oni ustrajno rade na antisemitizmu. Miješani brak Njemice i Židova bio je u nacističkim očima posebna sramota. 1933. godine vlast u potpunosti preuzima Hitler i time započinje doba progona. Bračni par Frank te godine počinje tražiti stan u Amsterdamu, a otac je već dogovorio posao u nizozemskoj tvrtci.


Ana i Margot 1933. godine


Obitelj Frank živjela je u Amsterdamu bezbrižno sve do njemačke okupacije Nizozemske u svibnju 1940. godine. Odmah su započeli progoni Židova, a širile su se vijesti da će svi Židovi biti otpremljeni u logore u Njemačkoj. Otac je prema najnovijim informacijama pokušao pronaći veze kojima bi svoju obitelj premjestio u neku sigurnu državu. Ciljevi su mu bili Španjolska, SAD, Kuba, ali trud je bio uzaludan. U dogovoru s majkom krenuli su tražiti skrovište u Amsterdamu. U lipnju 1942. godine Margot prima poziv za radni kamp u Njemačkoj. Cijeloj obitelji prijeti uhićenje ukoliko se ne javi. Tada je "Tajno skrovište" već bilo pripremljeno za prihvat obitelji Frank i obitelji van Pels. 

Tajno se skrovište nalazilo u napuštenom dijelu tvrtke u kojoj su radili Frank i von Pels. Ulaz je sakrivala velika pomična polica za knjige. Obitelji su ušle u skrovište 6. srpnja 1942 godine. U sklonište je ušla obitelj Frank (Otto, Edith, Margot, Anne) i obitelj von Pels (Hermann, Auguste i njihov sin Peter). Posljednji je ušao obiteljski prijatelj, zubar Fritz Pfeffer. Pomagali su im Miep Gies, Johannes Kleiman, Victor Kugler i Bep Voskuijl. Oni su se brinuli da sakriveni dobiju namirnice, odjeću i sve drugo što im je bilo potrebno.

U sljedećih nekoliko godina ta je osmorka zajedno živjela, zajedno disala. Morali su se priviknuti na nedostatke i iritirajuće navike drugih. Morali su se boriti sa tri tinejđera koji su odrastali. Posebno su morali paziti da se danju ne čuju nikakvi zvuci iz njihovog skloništa kako ih radnici i susjedi ne bi čuli. Noću su morali paziti da ih nikakvo svjetlo ne izda. U velikim su problemima bili i njihovi pomagaći koji su svim silama trudili da ih redovito ospkrbe sa potrebnim stvarima.

Vrijeme su trošili uglavnom na čitanje i praćenje novosti na radiju. Od svojih pomagaća su doznali da nacisti provode mnogo racija i otkrivene Židove deportiraju na istok Europe. Pretpostavljali su da ih tamo ubijaju. Živjeli su u velikom strahu da ne budu otkriveni. Veliku im je radosto donijela informacija da su se saveznici iskrcali u Normandiji i da napreduju prema njima. Vjerovali su da će uskoro biti opet slobodni.

4. kolovoz 1944. godine je bio sudbonosni. Ispred njihove zgrade zastao je automobil iz kojeg su iskočili njemački SS časnik i trojica nizozemskih policajaca. Krenuli su direktno prema skrivenom skloništu. Netko ih je izdao! Prvo su zatvoreni u amsterdamski zatvor, a zatim u rujnu deportirani u logore na istoku. Destinacije su bile Bergen-Belsen i Auschwitz.

Otto Frank je nakon rata napisao: "Nikad neću zaboraviti trenutak kada smo sedamnaestogodišnji Peter van Pels vidjeli grupu odabranih ljudi. Peterov otac je bio jedan od njih. Dva sata kasnije ugledali smo kolica s njihovom odjećom."

Anne i Margot umrle su u ožujku 1945. od tifusa i neishranjenosti u logoru Bergen-Belsen. Majka je umrla u Auschwitzu također od tifusa, a jedino je otac doživo oslobađanje 27. siječnja 1945. Peter van Pels je umro u Mathausenu 4. svibnja 1945. od iscrpljenosti. Otto Frank se vratio u Amsterdam 3. lipnja 1945. godine. Već na putu kući doznao je za smrt žene, ali je u nadi ispitivao preživjele logoraše u potrazi za kćerima. 18. srpnja preživjele sestre Brilleslijper potvrdile su mu smrt Margot i Anne.


O dnevniku


Anin rukopis

Anna Frank je za svoj trinaesti rođendan dobila dnevnik. Prvi je unos upisala u nedjelju, 14. lipnja 1942. godine, a posljednji u utorak 1. kolovoza 1944. godine. U unosima piše o stanju u Nizozemskoj, skrovištu, ljudima s kojima se skriva, nevoljama, strahovima, ljubavi i tuzi. Svaki unos ustvari predstavlja pismo - počinje rječima "Draga Kitty", a završava s "Tvoja Ana". Anna je željela postati spisateljica i 1944. godine je promijenila većinu prvobitnih unosa. Verziju koju mi čitamo je nakon rata sastavio njen otac i naziva se verzija "C". Prva verzija je bila "A", a verziju koju je Anna preradila nazivamo "B".


Poster za film iz 1959. godine


Otto Frank dugo vremena nije imao snage pročitati dnevnik, a po prvom čitanju je uvidio da je njegova kćer imala talenta za pisanje. Pripremio je dnevnik za objavljivanje, ali je pritom izdvojio neke dijelove koji su bili preintimne naravi. Objavom dnevnika ostvario je želju svoje kćeri koja se baviti pisanjem.

Postovi spojeni: Maj 23, 2011, 19:40:43

Dnevnik Ane Frank

Celo delo online:
 

U 21. stoljeću uobičajeno je da se dnevnici pišu na internetu i da ih mogu čitati svi "surferi". Prije računalne revolucije dnevnici su bili puno intimniji i skrivali su tajne svojih vlasnika. Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata Otto Frank je objavio roman "Het Achterhuis". Taj naslov na hrvatskom jeziku znači nešto poput "kuća u pozadini", a naši izdavači koriste "Tajno sklonište". Riječi negove kćeri postale su popularne tek nakon američke ekranizacije u filmu "The Diary of Anne Frank" snimljene 1959. godine. Od tada "Dnevnik Anne Frank" preveden je na više od šezdeset jezika, njen se lik pojavio u desetak filmova i bezbroj internet stranica. U Hrvatskoj je "Dnevnik Anne Frank" obavezna lektira u osnovnoj školi. U nastavku članka možete pročitati biografiju Anne Frank, komentar dnevnika, isječke iz dnevnika, preporučene linkove i popis izvora za ovaj članak.

Priča o Anni Frank i njenoj obitelji


Otto Frank (stoji u sredini) kao vojnik u Prvom svjetskom ratu

Otto Frank i Edith Hollander vjenčali su se 1925. godine u Aachenu. Sljedeće godine rodila im se prva kćer Margot Betti, a 12. lipnja 1929. rođena je Annelies Marie (poznatija kao Ana). Živjeli su u Frankfurtu na Majni. Otac je porijeklom iz liberalne židovske obitelji, a sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao njemački vojnik na zapadnom bojištu. Zbog zasluga stigao je do čina poručnika. Majka Edith je bila njemačkog porijekla. Obitelj je živjela relativno dobro jer je otaci imao dobar posao.


Vjenčanje - Otto Frank i Edith Hollander

Tijekom 1920-ih godina u Njemačkoj sve više utjecaja imaju nacisti, a oni ustrajno rade na antisemitizmu. Miješani brak Njemice i Židova bio je u nacističkim očima posebna sramota. 1933. godine vlast u potpunosti preuzima Hitler i time započinje doba progona. Bračni par Frank te godine počinje tražiti stan u Amsterdamu, a otac je već dogovorio posao u nizozemskoj tvrtci.


Ana i Margot 1933. godine


Obitelj Frank živjela je u Amsterdamu bezbrižno sve do njemačke okupacije Nizozemske u svibnju 1940. godine. Odmah su započeli progoni Židova, a širile su se vijesti da će svi Židovi biti otpremljeni u logore u Njemačkoj. Otac je prema najnovijim informacijama pokušao pronaći veze kojima bi svoju obitelj premjestio u neku sigurnu državu. Ciljevi su mu bili Španjolska, SAD, Kuba, ali trud je bio uzaludan. U dogovoru s majkom krenuli su tražiti skrovište u Amsterdamu. U lipnju 1942. godine Margot prima poziv za radni kamp u Njemačkoj. Cijeloj obitelji prijeti uhićenje ukoliko se ne javi. Tada je "Tajno skrovište" već bilo pripremljeno za prihvat obitelji Frank i obitelji van Pels. 

Tajno se skrovište nalazilo u napuštenom dijelu tvrtke u kojoj su radili Frank i von Pels. Ulaz je sakrivala velika pomična polica za knjige. Obitelji su ušle u skrovište 6. srpnja 1942 godine. U sklonište je ušla obitelj Frank (Otto, Edith, Margot, Anne) i obitelj von Pels (Hermann, Auguste i njihov sin Peter). Posljednji je ušao obiteljski prijatelj, zubar Fritz Pfeffer. Pomagali su im Miep Gies, Johannes Kleiman, Victor Kugler i Bep Voskuijl. Oni su se brinuli da sakriveni dobiju namirnice, odjeću i sve drugo što im je bilo potrebno.

U sljedećih nekoliko godina ta je osmorka zajedno živjela, zajedno disala. Morali su se priviknuti na nedostatke i iritirajuće navike drugih. Morali su se boriti sa tri tinejđera koji su odrastali. Posebno su morali paziti da se danju ne čuju nikakvi zvuci iz njihovog skloništa kako ih radnici i susjedi ne bi čuli. Noću su morali paziti da ih nikakvo svjetlo ne izda. U velikim su problemima bili i njihovi pomagaći koji su svim silama trudili da ih redovito ospkrbe sa potrebnim stvarima.

Vrijeme su trošili uglavnom na čitanje i praćenje novosti na radiju. Od svojih pomagaća su doznali da nacisti provode mnogo racija i otkrivene Židove deportiraju na istok Europe. Pretpostavljali su da ih tamo ubijaju. Živjeli su u velikom strahu da ne budu otkriveni. Veliku im je radosto donijela informacija da su se saveznici iskrcali u Normandiji i da napreduju prema njima. Vjerovali su da će uskoro biti opet slobodni.

4. kolovoz 1944. godine je bio sudbonosni. Ispred njihove zgrade zastao je automobil iz kojeg su iskočili njemački SS časnik i trojica nizozemskih policajaca. Krenuli su direktno prema skrivenom skloništu. Netko ih je izdao! Prvo su zatvoreni u amsterdamski zatvor, a zatim u rujnu deportirani u logore na istoku. Destinacije su bile Bergen-Belsen i Auschwitz.

Otto Frank je nakon rata napisao: "Nikad neću zaboraviti trenutak kada smo sedamnaestogodišnji Peter van Pels vidjeli grupu odabranih ljudi. Peterov otac je bio jedan od njih. Dva sata kasnije ugledali smo kolica s njihovom odjećom."

Anne i Margot umrle su u ožujku 1945. od tifusa i neishranjenosti u logoru Bergen-Belsen. Majka je umrla u Auschwitzu također od tifusa, a jedino je otac doživo oslobađanje 27. siječnja 1945. Peter van Pels je umro u Mathausenu 4. svibnja 1945. od iscrpljenosti. Otto Frank se vratio u Amsterdam 3. lipnja 1945. godine. Već na putu kući doznao je za smrt žene, ali je u nadi ispitivao preživjele logoraše u potrazi za kćerima. 18. srpnja preživjele sestre Brilleslijper potvrdile su mu smrt Margot i Anne.


O dnevniku


Anin rukopis

Anna Frank je za svoj trinaesti rođendan dobila dnevnik. Prvi je unos upisala u nedjelju, 14. lipnja 1942. godine, a posljednji u utorak 1. kolovoza 1944. godine. U unosima piše o stanju u Nizozemskoj, skrovištu, ljudima s kojima se skriva, nevoljama, strahovima, ljubavi i tuzi. Svaki unos ustvari predstavlja pismo - počinje rječima "Draga Kitty", a završava s "Tvoja Ana". Anna je željela postati spisateljica i 1944. godine je promijenila većinu prvobitnih unosa. Verziju koju mi čitamo je nakon rata sastavio njen otac i naziva se verzija "C". Prva verzija je bila "A", a verziju koju je Anna preradila nazivamo "B".


Poster za film iz 1959. godine


Otto Frank dugo vremena nije imao snage pročitati dnevnik, a po prvom čitanju je uvidio da je njegova kćer imala talenta za pisanje. Pripremio je dnevnik za objavljivanje, ali je pritom izdvojio neke dijelove koji su bili preintimne naravi. Objavom dnevnika ostvario je želju svoje kćeri koja se baviti pisanjem.

[tinkivinki]

Hvala

fala

[wagenman]

 Dobar posao 

[robertaaaa]

hvala