Parapsihologija

  • 11 Odgovora
  • 13532 Pregleda

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Parapsihologija
« poslato: Oktobar 10, 2009, 19:09:23 »
"Parapsihologija nije ni spiritizam ni praznovjerje. Ona je pokušaj istrazivanja funkcija licnosti s one strane praga svijesti"
 G.N.M.Tyrrell



Parapsihološki fenomeni
Druga strana stvarnosti
Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobicno” iskustvo, iskustvo koje ostavlja covjeka iznenadjenog ili ustrašenog.

Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku budenja. Slucajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moze izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna ucenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, covjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se buducnost moze predvidjeti, a sudbina promijeniti.

Zanimljiva proslost
Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocišta trazeci od njih da predvide šta ce uciniti na dati dan. Kazu da je samo prorocište u Delfima (Grcka) polozilo "ispit”.
Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Drzavama prizivajuci duhove po narudzbi, gomilajuci bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara.


ZAGONETKA KOJA JOS NIJE RIJESENA: Sta uzrokuje samospaljivanje?

Ali spiritizam je vec uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povecao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...
Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihicko istrazivanje (Society for Psychical Research) koje ce demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizicar, koji ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.

Neumoljiva statistika
Tridesetih godina paznja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošcu i predvidanjem. Rijec je, dakle, o posobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstraculne percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veca zasluga što je statistiku uveo kao metod za objektivno ocjenjivanje rezultata testa.
Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zasluzan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predlozio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je njemacka rijec za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pazljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 odsto tacnih odgovora, procenat je, medutim, iznosio 35. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.

Prisustvo fenomena
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka.
Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.
U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha.
Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prozimanje materije. Godine 1988. Švajcarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili neceg slicnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujuci prirodne zakone.

Zbunjena nauka
Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergicari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konacno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za vecinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naci racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obicno završavaju na primjedbama da je, moguce, rijec o placebo efektu, odnosno o snaznoj (blagotvornoj) - sugestiji!
Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojcicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvuci ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogucnosti da vidi, reci da li se ruka Emily nalazila blize desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio prevazici procenat uspjeha kao da je od oka pogadao. Rad Emily je tako zasluzio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.
Najteze je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz polozaja koji je drukciji od polozaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje su ispricale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rodake.


SENZACIJA PROSLOG VIJEKA : Parapsiholog Uri Geler godinama nije silazio sa prvih stranica svijetske stampe


Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od desetak procenata svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne sposobnosti.
- Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti, principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga su jasni i ne postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore.

Tajna istrazivanja
Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost i dvosmislenost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za ocjenu i angazovanje senzitiva (medija) u špijunazi. Godine 1995. angazovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo prakticne korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas cuvaju u strogo kontroliranim sefovima.
Utisak je, smatraju skeptici medu znanstvenicima, da se cak i u slucajevima kada je potvrdeno postojanje parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš zivot. Barem dok se ne nade nacin za proširenje i pojacavanje efekata. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da znanstvenici, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istrazujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drze se, kazu, u strogoj tajnosti...


Izvor: bosnic.com

« Poslednja izmena: Oktobar 10, 2009, 19:10:31 od strane TanjicA »
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

[Reklama]


TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #1 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:13:29 »
Mnogi tajni izvori tvrde da ni u jednoj naucnoj oblasti nisu istraživanja tako dinamicna kao u oblasti parapsihologije (psihotronika). To i nije cudo, jer oni koji otkriju sve moci ljudskog uma (duha), zasigurno ce biti dominantni na ovoj planeti. Jer, to danas znaju i mala djeca, ljudske moci gotovo da se ne mogu ni sagledati. Prosjecan ljudski mozak funkcioniše sa nekih 5-6 posto kapaciteta. Šta je sa ostalim? Ne skrivaju li se u tim neiskorištenim dijelovima našeg mozga mogucnosti koje bi mogle preobraziti svijet? Na ucenjacima je da to otkriju!

I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #2 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:17:00 »


Parapsihologija: Mentalne fotografije
Prica o Tedu Seriosu
Mogu li se misli fotografisati? Hotelski nosac iz Cikaga, Ted Serios, uvjeren je da mogu, pa je do sada napravio stotine slika kao dokaz. Nazvao ih je - mislografijama!


Ted Serios je sjedio u hotelskoj sobi i okrenuo polaroid kameru prema svom licu. Fleš se upalio a dr Džul Ajzenbat mu je smjesta uzeo kameru i izvukao fotografiju iz nje. Umjesto da pokaže Seriosovo lice – gle cuda - pojavila se slika jedne zgrade.
Za Seriosa, cikaškog hotelskog nosaca, za kojeg tvrde da je alkoholicar i strastveni pušac (nikada ne gasi cigaretu), bila je to samo još jedna od njegovih cudnih parapsihološkiri fotografija koje naziva "mislografijama". Ali, za dr Ajzenbada, vanrednog profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Koloradu, bila je to upecatljiva predstava paranormalne moci, koju je trebalo znanstveno istražiti.

Fantastične predstave
Kad je u aprilu 1964. godine odletio u Cikago na prvu sesiju eksperimenata sa Tedom Seriosom, Ajzenbad je bio gotovo siguran da ce prisustvovati "nekoj vrsti madionicarskog trika", kakvih je u prošlosti bilo napretek. Ipak, pojava polaroid kamere uveliko je olakšala kontrolu "mislografskih" slika i doprinijela da rezultati eksperimenata budu vidljivi u roku od nekoliko sekundi.
Istraživaci, koji su radili sa Seriosom, donosili su svoje vlastite filmove i kamere; ponekad su cak i sami snimali fotografije sa kamerom upravljnom na tog cikaškog parapsihologa - pa ipak, rezultati su najcešce bili vrlo neobicni. Nisu na svim fotografijama bile slike; neke su bile neprirodno bijele dok su druge bile neobjašnjivo crne, mada su osvjetljenje i drugi faktori u sobi bili uvijek istovjetni. Povremeno su se pojavljivali i neki zamagljeni motivi, ponekad dio Seriosova lica, a ponekad prepoznatljivi predmeti iz sobe u kojoj su vršeni ekspeimenti.
Može li Serios uistinu utisnuti svoje misli na fotografije?
To je toliko nevjerovatno da od samog pocetka lici na lukavu prevaru. Da bi proizveo svoje zacudujuce slike, Serios je u pocetku samo gledao u kameru. On bi ponekad koristio mali plasticni cilinder ciji je jedan kraj pokriven obicnim celofanom a u drugim prilikama on bi jednostavano zarolao komadic papira.
- Svrha ovoga, objašnjavao je Serios, jeste da ne bi prstima zamracio objektiv.
Njegovi kriticari, medutim, shvataju to kao nešto što ima drugaciju svrhu i za njih to isto tako sumnjivo kao i - madionicarev šešir.

Pod savršenom kontrolom
Dva izvještaca, Carls Rejnolds i Dejvid Ajzendrat, konstruirali su malu spravicu koja se mogla na taj nacin sakriti a koja je proizvela rezultate slicne Seriosovim. Njihova prica objavljena u casopisu «Popularna fotografija» (oktobar 1967.) dala je skepticima "dokaze" za kojima su tragali.
Ajzenbad i drugi istraživaci zadovoljili su se time da spravica ne sadrži nikakvu skrivenu opremu. Oni su svi svjesni hipoteze o mikrofilmu, pa "spravica" Seriosu obicno daju u trenutcima kada osjeti da može proizvesti paranormalnu fotografiju. Zatim mu se ona smjesta oduzima i pregleda snimljeni materijal. «Spravica» se u njegovim rukama ne zadržava duže od 15 sekundi i za to vrijeme je pod oštrom kontrolom.
Serios obicno nosi košulju kratkih rukava ili se skida do pojasa, što mu onemogucava da bilo šta sakrije blizu svojih ruku. Osim toga, kažu istraživaci, oni tako pažljivo kontrolišu eksperimente da je prevara naprosto nemoguca!
U brojnim prilikama slike su se pojavljivale i kad je neko drugi držao i "spravicu" i kameru, i kad se oboje moglo slobodno ispitati. Dva eminentna americka parapsihološka istraživaca dr О. G. Prat i dr Ian Stivenson, koji su izvodili brojne testove sa Seriosom, otvoreno tvrde:
«Mi smo posmatrali Teda u preko 800 pokušaja i nikad nismo primjetili da nešto petlja ili se sumnjivo ponaša prilikom snimanja mislografija!…"
Osim toga, dodaje dr Ajzenbad, Serios nikada nije uhvacen ni sa kakvim skrivenim slajdovima ili mikrofilmovima. S druge strane, i sama priroda fotografija iskljucuje teoriju o prevari!

Pun pogodak
Serios je pozvao istraživace da sa sobom ponesu slike zatvorene u koverte, koje bi on pokušao paranormalno reproducirati na polaroid filmu. Prvom prilikom kad je Ajzenbad u jednoj hotelskoj sobi u Cikagu vidio Seriosa kako snima paranormalne fotografije, psihijatar je sa sobom ponio dvije slike zgrada moskovskog Kremlja, svaka stavljena izmedu dva kartona i spremljena u zasebnoj debeloj žutoj koverti.
Jedna od slika koje je Serios proizveo na ovoj sesiji predstavljala je visoku, usku zgradu koju je jedan od prisutnih identificirao kao cikaški Vatrogasni toranj - karakteristicno mjesto koje je moglo biti poznato i Tedu Seriosu . Kada se cinilo da je ovo potpuno udaljeno od prave slike, Ajzenbad je bio vrlo impresioniran, djelimicno radi toga što su neke slike i simboli na slici bili relevantni sa pravcem razmišljanja u njegovoj svjesti u tom trenutku.
Medjutim, nakon dvije godine, Ajzenbad je naišao na jedan drugi prizor zgrada Kremlja, ovog puta Ivanov zvonik, koji se samo djelimicno vidi na jednoj od onih «mislografija». Tek tada je shvatio da on ima "lako uocljivu" slicnost sa cikaškim Vatrogasnim tornjem. Serios je napokon ostvario pun pogodak.

Međutim, dešavale su se i neobicni je stvari. U maju 1965. Serios je proizveo 11 neznatno razlicitih «mislografija» necega što je izgledalo da je staklena fasada neke radnje. Na jednoj od njih je pisalo "Stari zlatni ducan" i jasno se vidjelo napisano krupnim slovima. Dvije godine nakon toga to mjesto je prepoznato kao radnja - Wells Fargo Express Office. Ajzenbad kaže da se promjena imena nije mogla desiti kasnije od 1958. godine, a moguce i ranije. No, i pored nastojanja nije se uspjelo doci do bilo kakove fotografije te radnje iz njenih ranijih dana.
Mada Seriosove «mislografije» savršeno odgovaraju (osim imena) današnjem izgledu radnje, postoji neobicna zamjena na jednoj slici slova "w" za "o", tako da stoji "The Wld Gold Store", "W" je tacno tamo gdje bi bilo da je napisano "Wells Fargo".
Nešto slicno se desilo sa slikom koja je prikazivala dva sprata jedne zgrade i neka slova pomalo zamucena, ali koja su se ipak mogla razaznati. Zgrada je prepoznata kao hangar Vazduhoplovnog odjeljenja kanadske konjicke policije, ali su na mislografiji uocene cudne greške u pisanju. Na Seriosovoj slici piše "Air Division Cainadain Moun ", umjesto «Air Division Canadian Mounted Police». Da je Serios na neki nacin koristio skrivene slajdove da napravi svoje slike onda bi rijeci bile pravilno ispisane. Jedna druga, vrlo jasna «mislografija» pokazuje Viljemsove štale, preko puta zgrade opere u Sentral Sitiju. I na njoj je došlo do neobicnih grešaka. Cigle su izmijenjnog oblika, a prozori su – zazidani!
Zbog «mislografija» na kojima je izgledalo da je Serios fotografisao prošlost ili iskrivljenu stvarnost, dr Ajzenbad i neki drugi istraživaci organizovali su eksperimentalnu sesiju 27. maja 1967. u Prirodnjackom muzeju u Denveru u kome su bili okruženi neolitskim i paleolitskim eksponatima. Nadali su se da ce Seriosova moc možda na filmu uhvatiti nešto što je staro nekoliko hiljada godina.

Čudna zamjena
Serios je bio ubijeden u uspjeh i poceo je da se koncentriše na prizor covjeka koji pali vatru. I odista, «mislografije» su zabilježile nekoliko neolitskih prizora, od kojih je najimpresivnija ona koja prikazuje Neandertalca u cucecem položaju. Medutim, leca Seriosove kamere nije zaronila u prošlost da bi zabilježila ovu sliku. To je odmah uocila profesorica H. Mari Vermington i rekla, da je to jako slicno dobro poznatom modelu Neandertalca iz Fildovog prirodnjackog muzeja u Cikagu cije se slike prodaju kao razglednice širom Amerike.
Šta se desilo? Da li je Serios krivotvorio fotografije?
Detaljnom istragom, u koju su bili ukljuceni brojni eksperti, ustanovljeno je da je to bilo nemoguce, ali nije objašnjeno zašto je na Seriosovim fotografijama zabilježen prizor iz Fildovog prirodnjackog muzeja, a ne iz Prirodnjackog muzeja u Denveru.
Uskoro nakon ove sesije Seriosove parapsihološke sposobnosti su nestale i kroz godinu dana, mada je i dalje nastavio da se podvrgava eksperimentima, jedino što je mogao proizvesti bile su crne ili bijele slike bez raspoznatljivih figura.
Serios je gubio svoju moc i ranije - najduže na period od dvije godine - i cinilo se kao da se radi o nekakvom upozorenju. Rekao je : "To je kao da se spusti zavjesa, i to ti je sve, burazeru."
Ali, možda jeste bilo upozorenja. Posljednja fotografija koju je pod nadzorom strucnjaka napravio u junu 1967. godine pokazala je sliku - zavjese koja se spušta!
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #3 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:17:53 »


Parapsihologija: Zivi racunari
Zamisli jedan broj…
U svim vremenima su postojali ljudi cija je racunarska sposobnost daleko prevazilazila sposobnosti njihovih savremenika, tako da su matematicari, naucnici i psiholozi bili zapanjeni njihovim fascinantnim mogucnostima.

U današnje doba jeftinih džepnih kalkulatora, mnogi od nas se dovode u opasnost da izgube i ono malo artimeticke vještine koju smo možda nekad posjedovali. U ranijim vremenima jedan prodavac suocen sa 6 slicnih artikala od kojih svaki košta 0,25 EUR, istog bi momenta "u glavi" sracunao da je 0,25 X 6 = 1,50 EUR i otkucao bi tu cifru na kasi.
U poredenju sa ranijim generacijama vecina nas je artimeticki nepismena. Ali, u prošlosti su postojali ljudi cija je racunarska sposobnost daleko zasjenila sposobnosti njihovih savremenika, tako da su matematicari, naucnici i psiholozi bili zapanjeni. Pojavljujuci se nasumicno poput meteora, ovi sjajni matematicari su pokazali da je ljudski mozak sposoban za neobjašnjive podvige.

Bolji od profesora
Neki od od tih genijalnih matematicara su bili izuzetno obdareni i u drugim podrucjima ljudske aktivnosti; drugi su, kao kontrast tome, pokazivali glupost tako da je taj njihov neobicni talenat dolazio kao neko bizarno olakšanje. Jedino što je zajednicko vecini jeste da su izuzetni dar pokazivali vec u ranom djetinjstvu. Kod nekih je on trajao cijelog života; a kod nekih je nestajao nakon nekoliko godina. Poput muzicara, cuda od djeteta, Šopena i Mocarta, koji su sjajno svirali i komponovali, djeca matematicari su bili ili samouki ili jednostavno obdareni tim talentom.
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #4 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:19:37 »
Parapsihologija: istrazivanja
U potrazi za šestim culom
Ljudski um posjeduje moci razumijevanja koje su izvan dometa pet cula. Fenomeni iz oblasti ESP su nepobitna cinjenica za koju nauka još nije našla racionalna objašnjenja!



Četrnaestogodisnji Stenli Kripner jako je zelio jednu enciklopediju. Roditelji mu je nisu mogli kupiti, jer su bili vocari i zbog lošeg roda jabuka te godine ostali su gotovo bez novaca. Stenli je otišao u svoju sobu i rasplakao se. Nakon izvjesnog vremena poceo je da razmišlja o nacinima kako da dode do novca i misli su mu se okrenule ka bogatom ujaku Maksu. Odjednom, kroz glavu mu je prošla strašna misao: Ujka Maks mi ne može pomoci, jer je umro!
Nakon mnogo godina Kripner - sada jedan od vodecih americkih istraživaca parapsiholoških pojava kaže:
"U tom casu sam zacuo kako zvoni telefon. Majka se javila, a onda je pocela jecati, jer joj je moj rodak saopštio da se Maks iznenada razbilo
i da je upravo umro!"

Tri objašnjenja
Hiljade ljudi su imali slicna iskustva. Na neki cudan i neobjašnjiv nacin saznavali su informacije, koje su im stizale mimoilazeci uobicajne puteve. Tokom posljednjih pedeset godina istraživaci to nazivaju terminom ekstra senzitivna percepcija - ESP.
Da bi objasnili taj nesvakidašnji fenomena do sada je izvedeno na stotine hiljada eskperimenata. Pa ipak, znanstvenici se nisu odmakli od pocetka. Ono što je postalo svima jasno jeste da ESP nije neki izolovani fenomen. Naprotiv!
Uzmimo, na primjer, Kripnerovo iskustvo. Postoje tri parapsihološka objašnjenja:
Telepatija: Moguce je da se djecakova svijest ukljucila u rodakovu
svijest i procitala mu misli u trenutku dok se on spremao da im javi tužnu vijest.
Vidovitost: Sasvim je vjerovatno da je mladi Kripner posjedovao svijest
o ujakovoj smrti - osjetio je da se dogodila a da niije postojala nikakva komunikacija izmedu njihove dvije svijesti.
Predskazivanje: Treca mogucnost je da je saznanje o ujakovoj smrt do njega pristiglo iz – buducnosti! On je na neki neobšanjivi nacin skocio u buducnost i spoznao šta ce mu majka saznati iz telefosnkog razgovora.
Postoji i cetvrta mogucnost: umrli ujak je možda posmrtno komunicirao sa svojim necakom. Da je to bio slucaj, Kripneru bi bile potrebne neka vrsta ekstrasenzorne moci da bi bio svjestan prisustva umrle osobe. Takva komunikacija se obicno naziva sposobnošcu medija i izvan je podrucja naucnog istraživanja ESP-a.

Slučaj gospođe Luter
Ljudi koj istražuju ESP, parapsiholozi, bave se vrlo složenom temom u okviru koje se moraju razmatrati mnoga alternativna rješenja, ukljucujuci i ona iz konvencionalne nauke. Povremeno je teško odluciti gdje se završava telepatija, a gdje zapocinje vidovitost.
Rani istraživaci krajem XIX vijeka poceli su da skupljaju i sreduju najupecatljivije slucajeve. Tako se pojavila knjiga svjedocanstava – uglednih sudija, ljekara, advokata - koji su doživjeli neobicna iskustva.
Medu tim iskustvima se našao i slucaj gospode Luter, ženee profesora F. S. Lutera, glasovitog matematicara iz Kembridža.
Gospodu je Luter jedna prijateljica upitala da li ima knjigu pjesnika Emersona. «Nemam!» - odgovorila je iskreno, ali je te noci sanjala kako tu knjigu poklanja prijateljici. Istovremeno, i prijateljica je sanjala kako od gde Luter prima tu knjigu. Iduceg dana profesor je opazio kako mu žena prevrce po policama za knjige. U jednom trenutku, dohvatila je primjerak nekog casopisa i nasumice ga otvorila. Preko dvije stranice bio je ispisan naslovo - "Emersonove kuce i prebivališta".
Takvi spontani slucajevi se dogadaju kad ih ljudi najmanje ocekuju,
tako da se ne mogu objektivno izucavati, a cekanje da se ESP desi u laboratorijskim uvjetima je toliko rijetko i uzaludno kao da ste se odlucili na cekanje da vam grom udari u kucu ili da vam komad meteora padne u dvorište. Ali, skeptici su godinama lako odbacivala i spontane slucajeve, objašnjavajuci ih slucajnošcu. Zbog toga je bilo neophodno uciniti nešto kako bi se izucananje ESP postavilo na naucnu osnovu.

Dr Rajn dijeli karte
Postalo je ocigledno da postoje ljudi kojima su parapsihološka iskustva
relativno uobicajena, pa su istraživaci poceli da izvode kontrolirano
testiranje s njima, pokušavajuci da dokažu postojanje telepatije.
Pionir u ovom poslu bio je dr Džozef Benks Rajn koji je sa svojom suprugom vodio prvi ESP projekat na americkom Sveucilištu Djuk.
Rajnovi su prvobitno bili biolozi sve dok sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeca zanimanje za paranormalne pojave nije postao njihov glavni intares. Zahvaljujuci inicijativi profesora MakDugala bilo im je omoguceno da 1927. godine otpocnu znanstvena istraživanja. Tako je, prvi put u povijesti, parapsihologija dobila «pravo gradanstva» i ušla u znanstvene laboratorije. Upravo dr Rajn je stvorio termin ESP i tom fenomenu posvetio preko 50 godina života, sve do smrti 1980. godine.
Metod Rajnovih istraživanja ESP bio je da se ispitanicima daju zadaci pogadanja. Obicno su se služili špilom od 25 karata, koje su dijeljene na pet hrpa po pet karata, a svaka hrpa je imala razlicite simbole: zvijezda, krug, krst, vijugave linije, pravougaonik. Ove karte, nazvane Zenerovim kartama po imenu jednog od istraživaca izmiješane su a onda ih je istraživac gledao jednu po jednu. U drugoj prostoriji primalac ili ispitanik bi pokazivao na simbole za koje je smatrao da ih onaj drugi gleda. Prema zakonu vjerovatnoce ispitanik bi obicno pogodio pet od 25 karata. Povremeno, ako bi mu sreca bila naklonjena, mogao je imati i više od pet pogodaka, ali u drugim prilikama bi on slabije pogodao, tako da bi se u jednom produženom nizu testova rezultati izjednacili.
S druge strane, ako je ispitanik uistinu posjedovao ESP sposobnosti, rezultat bi bio natprosjecan, a to je upravo ono što je dr Rajna interesiralo.

Otklonjene sumnje
Jedna od Rajnovih "zvijezda" bio je covjek po imenu Lincmajer, koji je volio da ga se zabavlja dok pogada. Rajn bi ponekad, dok bi se vozili, zaustavljao automobil kako bi obavili testiranje na licu mjesta. Jednom prilikom Lincmajeru je pošlo za rukom ono što nije uspjelo nikome prije njega - da pogodi petnaest karata!
U eksperimentu pogadanja karata u Rajnovom automobilu izgleda da je Lincmajer citao istraživaceve misli. On je, takoder, ucestvovao u testovima u kojima se od njega tražilo da imenuje kartu prije nego
što je okrene. Pošto niko nije znao o kojoj je karti bilo rijec, Lincmajer se, da bi pogodio, morao služiti vidovitošcu. Pa ipak, njegovi su rezultati
bili znatno iznad prosjecnih što je dokazivalo da Lincmajer odista posjeduje parapsihološke moci.
Tokom sljedecih deset godina, dr Rajn je istraživao moci pojedinih ljudi da sagledavaju buducnost. Od ispitanika je tražio da pogode unaprijed kakav ce biti poredak Zenerovih karata kad se izmiješaju. Lincmajer je i ovdje postizao impresivne rezultate.
Kad je 1934. godine prvi put objavljen rad doktora Rajna, on je izazvao ogromno zanimanje javnosti. Mnoge njegove kolege, naucnici, nastojali su da otkriju propuste i grške u njegovim istraživanjima, ali je Rajn na sve njihove kritike zadovoljavajuce odgovore.
Ako ovdje nije bilo greške, razmišljali su skeptici, onda mora da je pogrešna Rajnova statisticka analiza. Možda natprosjecni rezultati, koje je bilježio, nisu bili manifestacija ESP-a vec statisticki hir?!…
I ta sumnja je oklonjena 1937. godine, a otklonio ju je niko drugi do Americki institut za statistiku!
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #5 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:20:37 »
Parapsihologija: istrazivanja
Kabinet cuda
Iako se paranormalni fenomeni teško izazivaju po narudbi, grupa americkih istraživaca uspjela je u kontrolisanim eksperimentima poluciti zadivljujuce rezultate!



Koverta se sama pomicala iza pisace masine, polako i u trzajima. Stigla je do vrha masine i polagano kliznula preko nje. Iznenada se prevrnula na tastaturu - i pocela da biva prozirnom. Zatim je potpuno iscezla!...
Ovaj zapanjujuci dokaz psihokineze i teleportacije bio je vrhunac jedne od najneobicnijih ikad videnih filmskih predstava. Na celuloidnoj traci 8-milimetarskog filma prikazan je širok izbor psihokinetickih efekata, koji su potvrdivali da um gospodari materijom! Najneobicnije u svemu tome bila je cinjenica da su se svi psihokineticki i teleportacijski fenomeni odvijali unutar zakljucane staklene kutije!

Neobično udruženje
Ovi filmovani parapsihološki eksperimenti prikazni 1980. godine u mjestu Rolla, u Misuriju (SAD), bili su vrhunac jednog cudesnog projekta zapocetog u oktobru 1961. formiranjem Društva za istraživanje telekineze (SORRAT).
SORRAT je osnovao Džon G. Najhard, profesor engleske njiževnosti. Snažna karizmatska licnost i covjek širokih interesovanja, Najhard je oduvijek bio fasciniran paranormalnim pojavama. Godinama je istraživao tajna znanja i vještine pretkolumbijskih naroda Amerike a bio je blizak prijatelj i svetog covjeka Sijuksa, Crnog Soba, i pocasni clan indijanskog plemena Oglala Sijuksi. Neki od prijašnjih clanova SORRAT-a tvrdili su da je Najharda u mladosti posvetio vrac Sijuksa, a kružile su i glasine da je Najhard to posvecenje prenio na još jednoga clana SORRAT -a.
Ova vrsta vjerovanja možda je pomogla da grupa SORRAT za kratko vrijeme postane poznata. I njeni ostali clanovi posjedovali su izuzetne paranormalne sposobnosti. Grupa se sastajala svakog petka navece u kuci prof. Najdharda u Misuriju i jako se zbližila tokom 16 godina djelovanja.
Tehnike kojima se SORRAT služio da bi izazivao psihokineticke fenomene bile su slicne onima kojima su se koristili mnogi spiritualisti. U suštini, oni su bezbrižno sjedili u grupi, cekajuci da se dogodi neki od parapsiholoških f4enomena (PK).

Tajanstveno kuckanje
Jedan od clanova, Džozef Mangini, razvio je sposobnost da padne u trans a tada su PK fenomeni uistinu bili posebno snažni. U prva dva mjeseca otkriveno je da su se podrucja naizgled paranormalne hladnoce razvijala oko malih eksperimentalnih predmeta položenih na sto. Termometri postavljeni pored ovih predmeta bilježili su pad sobne temperature i do pet stepeni. A nakon nekoliko mjeseci pocelo je paranormalno kuckanje.
Ova kuckanja su bila bitna, jer su stimulisala samopouzdanje i utrla put drugim, složenijim fenomenima. Istražujuci kuckanje došlo se do zakljucka da ono na izvjestan nacin pokazuje inteligenciju: služilo se kodovima pomocu kojih je odgovaralo na pitanja, a u nekim kasnijim prilikama, prenosilo je cak i informacije koje nisu bile poznate nijednom clanu grupe. Tako je tajanstveno kuckanje pružilo cujni dokaz da grupa postiže dobre rezultate i to je stvaralo osjecaj zadovoljstva i išcekivanja. Šta ce se sljedece dogoditi?
Kuckanje je otvorilo dvosmjerni kanal komunikacije izmedu onoga što je Viljem E. Koks nazvao "posredstvo" i doprinijelo da se uspostvi dijalog sa onostranim. Razvio se i svojevrstan govor: kuckanje jedanput znacilo je «da», dva puta – «ne», lagano struganje – «možda», itd. Na ovaj nacin grupa je održavala jednostavne sesije pitanja i odgovora. To "posredstvo" je takode moglo prenosti poruke, služeci se alfabetskim kodom - jedan udarac za A, dva za B itd. Kad je ustanovljen, kod je služio grupi da traži od "posredstva" da izvodi odredene PK efekte koji su onda mogli biti izmjereni.
Clanovi SORRAT su uskoro otkrili da je jedna od prednosti komuniciranja bila i ta, da je «posredstvo» moglo odbiti da izvrši zadatak koji je smatrao isuviše teškim. Na ovaj nacin broj neuspjelih zadataka je bio mali što je pomoglo održavanju pozitivnog interesovanja u grupi. Druga prednost komuniciranja bila je da su clanovi grupe mogli izdavati naredenja koja su poslušana, što je dokazivalo da grupa kontroliše stvar a na «posrednik», odnosno takozvano «posredstvo».

Prvi uspjesi

Ipak, možda najznacajniji aspekat kuckanja bilo je to da se strana, koja ih je prouzrokovala, identificirala kao - grupa duhova. Ipak, identitet «posredstva» ostao je nejasan zato što su parapsiholozi bili skloni da usvoje humanisticko stanovište - radije vjerujuci da su fizicki efekti nastali zahvaljujuci živima nego mrtvima - kasnije su SORRAT-ovi "duhovi" prilicno elokventno i upadljivo tvrdili da oni posjeduju samostalan život.
Psihokineticki efekti grupe SORRAT postali su tako snažni i uocljivi da su do kraja 1965. godine, uspješno levitirali jedan mali hrastov stolic. Ohrabreni time, oni su uskoro uspjeli da levitiraju jedan mnogo masivniji sto, težak cak 37 kg. Zatim su prešli na lagani metalni poslužavnik kao svoj PK cilj. Uspjeli su ga levitirati, a za vrijeme jednog eksperimenta pošlo im je za rukom da poslužavnik održavaju u lebdecem stanju, na visini od 4,5 metra, citavih tri minute.
SORRAT-ova knjiga isjecaka koju je sakupio dr. Ricards, arhivar i fotograf grupe, sastoji se od mnogih fotografija raznih predmeta na koje se djelovalo psihokinetickim silama. Osim pomenutih efekata, grupa je izvodila i druge parapsihološke fenomene: izazivanje tajanstvenih svjetala, teleportaciju predmeta, a jedne je prilike izazvala pojavu fantomske prikaze. «Bio je to pravi kabinet cuda!»- izjavio je jedne prilike dr Ricards.
Tokom mnogih godina profesor Najhard je bio u kontaktu sa prof Dž. B. Rajnom (neki ga smatraju ocem moderne parapsihologije), koji je bio fasciniran fenomenalnim uspjesima clanova grupe SORRAT. Iz te saradnje rodila se ideja da se u sljedecim eksperimentima koristi takozvani «izum protiv prevare» - zakljucana kutija ili minijaturna PK laboratorija ili mini-lab!
Prototip mini-laba, koga je konstruirao prof. Najdhard bila je ogromna staklena kutija ali su efekti u njoj bili prilicno rijetki i ograniceni. Koks je prilagodio tu ideju, napravivši smanjene verzije plitkih drvenih kutija.

Brojni fenomeni
Prilikom eksperimentisanja, razni predmeti bi bili stavljani u kutiju, cije je dno prekriveno finim slojem toza kafe. Zatim bi se "posredstvu" dao zadatak. Na primjer, pokretanje jednog para kockica kroz toz, dok bi se drugi par držao na mjestu. Zadatak je tako smišljen da bi sprijecio postizanje efekata jednostvanim naginjanjem kutije. Ovaj zadatak je cesto uspješno realiziran, ponekad dajuci i dodatne efekte, jer bi kockice pri kretanju ostavljale isprekidan trag, kao da su skakutale, a zapravo su levitirale od jednog mjesta do drugog.
Ponekad je samo toz stavljan u kutiju, a "posrednik" bi dobivao zadatak da proizvede vidljive tragove na dnu. U drugim kutijama nije bilo toza. One su bile opremljene jednim listom indigo papira i iglom za pisanje. Ispitanici bi mentalnom snagom pokretali tu iglu da sama piše - pritiskivanjem na indigo i ostavljajuci tragove na bijelom dnu.
"Neposredno pisanje" rezultiralo je razlicitim vrstama komunikacija: nekad su to bile škrabotine, a nekada smislene rijeci – dijelovi mnogo složenijih i povezanijih poruka. Godine 1977. Koks se povukao iz Rajnove laboratorije i posvetio se intenzivnom izucavanju paranormalnih fenomena u sklopu grupe SORRAT. On je testirao kutije sa kafom i otkrio je da se PK efekti dogadaju spontano, kad ih niko ne pokušava da proizvede niti o njima aktivno misli. Ovo je potpuno osporilo ideju da parapsihološki fenomeni zahtijevaju ogromnu koncentraciju i napor. A cinjenica da su se kutije s kafom mogle ostaviti na miru i da bi i u takvim okolnostima i dalje proizvodile PK fenomene ce se kasnije eksploatisati u eksperimentima u mini-labovima sa zapanjujucim uspjesima. Ali o tome drugom prilikom.
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #6 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:21:28 »
Parapsihologija: Istrazivanja
Paranormalne moci u akciji
Naucna istraživanja nagovještavaju da je ESP dar koji posjeduje svaki covjek. Kako bi se sve mogle iskoristiti paranormalne moci? Mogucnosti su beskonacne.



Telefon je zazvonio u uredu dr. Rasela Targa i Harolda Puthofa u Istrazivackom institutu u Stanfordu u Kaliforniji (SAD). Procitavsi o njihovom istrazivanju ekstrasenzorne percepcije (ESP), neki skepticni ucenjak je zvao da bi osporio cijelu stvar. Cuo je kako je Ingo Sven, jedan od njihovih medija mogao opisati svako mjesto na našoj planeti ako bi poznavao njegove geografske koordinate.
Covjek s druge strane telefonske žice pitao je Svena šta može "vidjeti" na 49,20 sjeveme dužine i 70,14 stepeni širine. Sven je, bez pogleda u mapu, opisao jedno stjenovito ostrvo sa hladnom klimom i nekoliko zgrada od kojih je jedna narandžasta i bio je potpuno u pravu. Skepticni ucenjak je dobio vjeran opis otoka Kergelen u jugoistocnom dijelu Indijskog okeana, na kojem je bila baza za zajednicka francusko-sovjetska istaživanja gornjih slojeva atmosfere.
Testovi uz pomoc geografskih koordinata trebalo je da Svena i druge ispitanike navedu da opišu mjesta o kojima nikada nisu ni culi, a kamoli nešto znali o njima. I ono što zacuduje jeste da su ispitanici u vecini slucajeva davali ubjedljive opise!
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #7 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:23:00 »


Šta je strah?
Užas u duši
Hladan znoj, noge klecaju, srce snažno lupa, hoce da iskoci.... Znate li šta vam se dogadja u tom trenutku? Šta je izazvalo takve reakcije? Zašto vam se usta suše i u tijelo uvlaci nemoc koja vas parališe?

Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljudska emocija. Ponekad blage, ponekad snazne, emocije nastaju kada je mozak zatecen i iznenaden. Mozak prima i analizira informacije koje dolaze od nasih cula (oci, usi, nos...), pazljivo promatra logicki nastavak onoga sto nam se dogada. I reaguje. Tako smo, ponekad, iznenada sretni, zadovoljni, uplaseni, bijesni...
Za specijaliste, emocija je psiholoska i fizioloska reakcija (rad hormona ili nervnog sistema...), koja nastaje pred iznenadnom i nepredvidenom situacijom. Ta reakcija predstavlja adaptaciju na promjenu nase okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efikasno reaguje kako bi obezbijedila njegovo prezivljavanje.
No, da li na pojavu opasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i zivotinje reaguju na isti nacin?

Izbjeći smrt
Neosporno, strah je univerzalan. Sve zivotinje, bilo da su beskicmenjaci (crvi, ljuskari, insekti...) ili kicmenjaci (ribe, reptili, ptice, sisavci...) poznaju strah. Strah da ce biti pojedene, ugusene, da ce pasti, da ce se udaviti... Ukratko, strah pred opasnostima! Pravi alarmni sistem, strah omogucava zivim bicima da izbjegnu smrt prilikom pojave opasnosti.
Ali, strah muhe nije isti kao strah plivaca. Kod insekata, on je refleks prezivljavanja. Naravno, i kod covjeka se uocava taj refleks (drhtanje, jeza, trzaj...), ali je prisutna i emocionalna komponenta. Buduci da mozak covjeka moze da objasni ono sto vidi, strah se rada kao manifestacija maste i predvidanja onoga sto se moze dogoditi. Covjek istrazuje svoj licni dozivljaj da bi hranio svoje strahove. Neki covjek, suceljen s opasnosti, reagovat ce drugacije u zavisnosti od konteksta. Pred ajkulom plivac osjeca kako mu se krv ledi u venama: ali, gledajuci je u akvariju, ajkula postaje lijepo morsko stvorenje koje ne izaziva nikakvo uzbudenje.
Kao mali plasimo se svijeta koji nas okruzuje. Postavlja se pitanje: postoji li gen straha koji se budi s nasim rodenjem?
Znanstvenici smatraju da ne postoji. Ali, od insekata do primata (racunajuci tu i covjeka), izgleda da je strah ugraviran u srce DNA, velike molekule koja sadrzi program funkcioniranja svih zivih bica. U kom obliku? U stvari, mnostvo gena ucestvuje u izgradnji nervnog sistema. S te tacke gledista, strah je bioloski, to jest, integriran od samog naseg rodenja.
Istrazivanja sto su ih vodili etnolozi i drugi znanstvenici, pokazala su da se bebe, bas kao i mlade simpanze, spontano boje pauka i reptila. Kao da zivotinje oblika bitno drugacijeg od naseg i obdarene drugacijim nacinom premijestanja iskljucuju instinktivne strahove. Selekcionirane tokom evolucije, omogucavaju nase prezivljavanje. Drugi primjer: snazan zvuk ili naglo gubljenje ravnoteze povlace refleksni strah i ne poznavajuci uzrok!

Život pun strahova
Dok su drugi, naprotiv, nauceni tokom dozivljenih iskustava, "steceni strahovi" nastaju zahvaljujuci "plasticnosti" mozga. Zamislite medu koji prvi put srece jeza. Medo pocetnik misli da ce mala zivotinja biti lak plijen, ali mu ova baca pregrst bodlji u njusku. Kod sljedeceg susreta, medo ce se povuci!
Covjek je neosporno sampion u ucenju straha. Roditelji, profesori, knjige,
televizija, casopisi... On uci da se boji vjestica, elektricne struje, serijskih ubica, nezaposlenosti, side, globalizacije, nuklearnog oruzja... Ali, covjek i sam sebi stvara strahove. Suprotno od zivotinja, on ima svijest o sebi. Sposoban da se vine u buducnost, covjek zamislja hiljadu bolesti, nesrecnih slucajeva, neuspjeha itd. I jos gore od svega: on vidi dolazak smrti, neizbjezne i nepredvidive. Gdje? Kada? Kako? Kod covjeka, strah od smrti pred stvarnom opasnosti se razlikuje od filozofskog pogleda na smrt, sto druga ziva bica ne poznaju.
Da li su nasi strahovi vjecni?
U vecini slucajeva, da. Prvi pravi strah koji obuzima covjeka od dana rodenja, i od pamtivijeka, je strah da bude odvojen od mame. Slijedi strah pred drugim osobama i novim stvarima. Izmedu 2,5 i 5 godina, strah od mraka sprecava dijete da spava. Jer, tu su fantomi, lopovi, ljudozderi sakriveni u ormaru, ispod kreveta, iza zavjesa...
Neki znanstvenici povezuju ove nocne more sa onima sto su ih morali osjecati prehistorijski ljudi, zavuceni u svoje pecine, i stalno izlozeni napadu divljih zvijeri. Strah od tame kod covjeka izgleda potpuno prirodan. Jer, suprotno mnogim zivotinjama koje se snalaze u tami zahvaljujuci cujnim i njusnim osjetilima, covjek cije je najostrije osjetilo vid, je bespomocan pred divljim zvijerima tokom noci. Dodajte malo maste, i covjeciji duh proizvodi
vlastite monstrume u pomrcini.

Vlastiti monstrumi
U proslosti, nasi preci bojali su se svega: snijega, grada, groma, meteora zemljotresa, oluja, tornada, duge, pomracenja, suse, pozara... mnogo vise nego danas. Cudi klime i drugih prirodnih fenomena za njih su bili prije svega bozja predskazanja.
Danas, u mnogim tehnoloski razvijenim zemljama, znanost je objasnila cudi prirode. Ali, novi strahovi odmah protjeruju stare: atomska opasnost (Cernobil), genetski modifikovane namirnice, zagadena industrijska hrana (lude krave, belgijski pilici...), i tako dalje sve do novih dostignuca i novih strahova.
Dremate na otomanu. Odjednom, trgne vas metalni zvuk. Izgleda da neko pokusava da otkljuca bravu s vanjske strane vasih vrata. Obuzima vas strah.
sta cinite? Otvarate prozor i skacete...? Cekate da lopov ude pa da ga tresnete peglom...? Paralisani ste, nemocni da mrdnete prstom...? Otvarate vrata, bijesni, cak spremni da vas uljez ozlijedi...?
Pred nekom opasnoscu, u funkciji licne emotivnosti, koja dobrim djelom zavisi od kulture pojedinca i njegovog obrazovanja, niko ne osjeca isti strah i ne reaguje na isti nacin. Seosko dijete rijetko se boji krave dok se gradsko dijete ne boji da ude u tramvaj. Bilo o cemu da se radi, za specijaliste koji proucavaju ponasanje, postoje cetiri nacina reagovanja: pobjeci, braniti se, ostati nepokretan ili se vinuti u opasnost.

Smrt od straha
Bjezite kada ocijenite da ce vas noge nositi. Borite se ako ocijenite da se mozete uhvatiti ukostac s opasnoscu. Ostajete nepokretni, najcesce sakriveni, kada ocijenite da je bjekstvo nemoguce. Bacate se u celjust vuka kada mislite da nemate sta da izgubite, Vas strah se pretvara u bijes.
Moze li se umrijeti od straha?
Tesko je odgovoriti. Ipak, kad neko ima slabo srce, snazne emocije, kao sto je strah, mogu mu nanijeti velikog jada. Jer, strah obicno prati snazno povecanje srcanog ritma. A srce – zasto ne - moze da popusti pred tako brutalnom navalom.
U slucaju duzeg i intenzivnog straha, osoba zdravog srca moze da umre od soka: u ovom slucaju reaguje nervni sistem naredujuci prestanak disanja i rada srca. To se dogada nekim vrstama gazela koje umiru od straha u celjusti lava prije nego sto on i zarije svoje zube. "Prirodni" prestanak rada srca koje, izgleda, nastoji da skrati trajanje patnje zivotinje u trenutku uginuca.
Kod covjeka, negativne posljedice sto moze da ih izazove snazan strah vise su psiholoskog reda. Atentat, rat, strah za djetetom ciji je zivot ugrozen, saobracajni udes, katastrofalni zemljotres... tesko se zaboravljaju.
Kada je nesto dozivljeno i kada se covjek vrati u "normalne zivotne tokove", strah zauvijek ostaje. zrtva je u stanju neprestane pripravnosti i stresa.
Nocu ima kosmare, a danju joj slike dogadaja ne izlaze iz glave. Ljekari to nazivaju posttraumatskim stresom.
Danas u mnogim zemljama postoje medicinsko-psiholoski centri za pomoc traumatiziranim osobama. zrtva moze da "istrese svoju vrecu", da isprica sta joj se dogodilo u proslosti i sta sada osjeca. Koliko joj to pomaze zavisi i od nje i od samog psiho-tretmana.
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #8 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:24:30 »
Paranormalni snovi
Poruke iz drugog svijeta
Mnogi veliki umjetnici i mislioci kažu da im inspiracija dolazi iznenada potpuno uoblicena. Šta je izvor ovih unutarnjih poriva i koliko doprinose stvaranju genija?



Snovi mogu otkriti ne samo buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu. Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemacki naucnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana.

Rješenje u polusnu
Najmanji djelic svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su medusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima cetiri.
Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji cine "kicmu" složenih molekula. On je rašcistio neke nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili cak dvostrukim vezama.
Struktura jedne molekule se cesto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.
To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemacke industrije boja.

Eksperiment u snu
Još jedan naucni prodor vodi porijeklo iz sna njemackog fiziologa Ota Levija 1921. On je izucavao prenos signala duž nerava životinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmišljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom ucinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu:
«Noc uoci Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko zabilježaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeceg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noci zapisao nešto jako važno, ali nisam bio u stanju da dešifrujem to što sam napisao. Sljedece noci u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tacna. Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…»
Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nacin na koji se elektricni signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišicima - što ce reci kako mozak kontroliše tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljucio da kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine.
Johan Volfgang fon Gete, veliki njemacki pjesnik, naucnik i filozof, izvještava nas da je u snu riješio mnoge naucne probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju «Lidija» u snu. Semjuel Tejlor Koleridž odsanjao je citavu poemu «Kubla Kan» i jednostavno je prepisao sljedeceg jutra. Medutim, kad ga je u «prepisivanju» prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjecanja.

Izum u snu
I industrijski su se izumi cesto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savršeno okrugle. Ova ideja pala je na um Džejmsu Votu, konstruktoru parne mašine, u snu!
Švajcarski paleontolog iz 19. stoljeca Luj Agasi dugo je vremena pokušavao da rekonstruiše strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zakljucio da je to nemoguce.
U snu je, medutim, vidio je kompletnu ribu savršeno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio.
Sljedece noci Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjecanja kada se probudio. U nadi da ce sanjati kompletnu ribu naucnik je stavio pero i papir pored kreveta. Bio je nagraden još jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nacrta sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu. Sljedeceg dana crtež nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poceo da obraduje kamen, koristeci svoju skicu iz sna. Na svoje iznenadenje otkrivao je nedostajuce dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noci.

Drevne tajne
Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht dešifrovao rijeci ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noci zaspao nakon što je satima uzaludno pokušavao da shvati znacenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mršavi sveštenik predkršcanskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadici ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj sveštenik je ispricao profesoru:
Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom priliko hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naredenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako ojadeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naredenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjecemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke...
Profesorova žena je posvjedocila kako je pomenute noci vidjela svog muža kako iskace iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"

Pakt s Đavolom!
Ðuzepe Tartini vodeci italijanski violinista iz 18. stoljeca, navodno je u snu napravio Ugovor sa davolom. Njegov nocni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada cuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao 'Ðavolji triler', za koju su najugledniji muzicari tog vremena potvrdili da uistinu ima - davolju težinu!
Po Tartinijevom mišljenju to je bila samo sjenka muzike koju je cuo u snu. Međutim, njegov Ugovor sa davolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha.
Ova je prica možda nastala zbog dogadaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapšen zato što je oženio lijepu šticenicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #9 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:25:42 »
Teleportacija
Let kroz paralelne svjetove
Mogu li se cvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slucajevi to potvrdjuju, ali je pitanje kako ih objasniti.



Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.
Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli! Kao da je u zemlju propao.

Začuđujuća pojava
Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijecen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao što se to obicno dešavalo prije nego što su mu se dogadali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeci Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leda», sjeca se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolic kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sjedili…»
Ovo nevjerovatno svjedocanstvo opisuje teleportaciju - išcezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim slicnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem cvorova bez ljudske pomoci, o cemu izvještavaju mnoga svjedocanstva iz prošlosti.
I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogucim" kretanjima predmeta: u nekim slucajevima sami od sebe su se vezivali cvorovi na vrpci, koži ili cak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa cija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na memoguc nacin" na središnjoj nozi okruglog stolica ciju smo teleportaciju vec opisali.
Kad se taj dogadaj zbio, stolic je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti!

Čudesne moći Sai Babe
Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u casopisu «Journal» americkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Mardžeri Kandon.
U tim eksperimentima duh Mardžerinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najcešce kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te cvrsto zakljucanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je radeno više puta, a za to vrijeme Mardžeri Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu cinjenicu.
Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrdeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u državi Njujork, nakon što je trenutak prije šetao Menhetnom, koji je od Osininga udljaljen jedan sat vožnje automobilom.
Indijski guru Sai Baba je posebna prica. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobicajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za lijecenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Medutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontrolišu jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo ocekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.

Inteligentni projektili
Primjeri ociglednih teleportacij, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kucnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne pojave, najcešce kamenje ili drugi predmeti pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slucaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noci dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišca, odjednom ga je probudilla «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega.
To se ponovilo i sljedece noci dok je ležao budan. Ocito, kamenice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u lišcu kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je trecu noc pokušavao da uhvati poneki kamen, on bi istog casa promijenio pravac! To se ponovilo nekoliko puta.
"Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobicni u "slucajevima kucnih duhova". Ali, u velikom broju slucajeva dešavalo se da odredeni predmeti misteriozno išcezavaju, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obradeni izvještaj koji potvrduje istinski nestanak nekih predmeta.

Nepoznate dimenzije
Dogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine cije je kucanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kucnog duha". Ali jednoga dana dzbilo se nešto krajnje nevjerovatno. Njen muž prica:
"Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred ocima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva."
Može se navesti znatan broj prilicno uvjerljivih slucajeva teleportiranja - išcezavanja i ponovnog pojavljivanja – razlicitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo cešce, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled.
Šta sve ovo znaci?
Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u cinjenici da prostor ima i cetvrtu dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijecima kad se predmeti pojavljuju ili išcezavaju, oni se tada krecu cetvrtom ili jednom od tih dimenzija.
Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo cesto ponudeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slucajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su cvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u obicnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda doticni atomi ucinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…

Paralelni svjetovi
Neki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provodenjem", u kojem jedna atomska cestica na "nemoguc" nacin prodire kroz barijeru energije: cestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskocila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provodenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore.
Ako cetvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujucu mogucnost postojanja beskonacnog broja drugih dimenzija – koje cine neogranicen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to vec prelazi u – znanstvenu fantastiku!
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #10 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:27:00 »
Dogodilo se nemoguće
Povratak iz smrti
Misteriozni dogadjaji koji cekaju racionalno objašnjenje. Je li se moguce vratiti iz smrti? • Fantasticni doživljaji filmskih zvijezda Elke Sommer, Telly Savalasa, Curd Jürginsa i Shirley Maclaine



Steven i Marija Selfer imali su osmogodišnju kćerkicu Saru i živjeli sretnim životom u bogatoj četvrti Denvera (Colorado) sve dok, iznenada, jednog popodneva porodicu Selfer nije zadesila teška nesreća...
Gospoda Selfer je sjedila u dnevnoj sobi i pratila na televiziji svoju omiljenu emisiju, a Sara se sunčala u dvorištu pored velikog, zelenog bazena. Iz susjednog dvorišta čuo se zvuk motorne kosilice kojom je njihov susjed Don kosio travu. Dijelila ih je lijepo ukrašena daščana ograda preko koje su Don i mala Sara o nečem žučno raspravljali. Kako mu djevojčica nije odgovorila na posljednje ponovljeno pitanje, Don se popeo preko ivice ograde da je vidi, ali nje više nije bilo na platnenom naslonjaču pored bazena. Pomislio je da je ušla u kuću i nastavio da kosi.
Međutim, kada se po treći put popeo i pogledao preko ograde, primijetio je nepomično tijelo djevojčice kako licem prema dolje pluta u bazenu. Preskočio je ogradu i obučen skočio u bazen.
Gospođa Selfer, koja ga je vidjela kroz veliki, stakleni prozor dnevne sobe, skočila je iz fotelje. Gotovo bez daha je istrčala u dvorište, gdje je Don već klečao nad nesrećnom djevojčicom, pokušavajući da je povrati vještačkim disanjem. Posmatrajući njegove napore gospođa Selfer je paralizirano stajala dok joj susjed nije doviknuo da pozove Hitnu. Pozvala, ali Sari više niko nije mogao pomoći. Tek nakon autopsije, otkrilo se da je dijete patilo od ozbiljne srčane mane. Vjerovatno je nešto hladnija voda tog dana imala udjela u ubrzavanju srčanog udara. Bilo je jasno da se utopila usljed nenadanog gubitka svijesti!
Iznenadnom smrću ljupke Sare za njene roditelje je nastao pravi duševni pakao. Stivenu Selferu je trebalo više od nekoliko mjeseci da se povrati od užasnog šoka, a gospođa Selfer je zapala u takvu depresiju da se nije oporavila ni nakon dvije godine. Jednostavno, u njenom životu nije bilo više mjesta za veselje i radost...
A onda se dogodile nešto što je teško objasniti. Mala se Sara vratila!

*  # *

Te godine jesen je bila vrlo ugodna i blaga. Više je ličila na produženo ljeto. U školskim dvorištima katoličkog internata 'Sant Joseph' bio je u toku čas fizičkog vaspitanja. Dječaci i djevojčice vježbali su salto u kome su im pomagala dvojica bivših gimnastičara. Međutim, desetogodišnjoj Alici Perkins se izgleda veoma žurilo, jer je svojim skokom preduhitrila nastavnika. Pala je tako nezgodno da je poslije skoka ostala da leži bez svijesti.
Dežurni ljekar u internatu 'Sant Joseph' odlučio je da se djevojčica prebaci u bolnicu. Sticajem okolnosti bila je to ista bolnica u koju je prije dvije godine prebačena Sara Selfer. Smjestili su je u zasebnu dječiju sobu ali kada su liječnici stigli - Alice Perkins više nije bilo!?

*  * *

Popodne je gospođa Selfer, po svom starom običaju, gotovo nepomično sjedila i piljila tužnim očima nekud u daljinu, kroz veliki prozor iza kojeg se talasala zelena voda dvorišnog bazena. Još sebi nije mogla da oprosti što se onog kobnog dana zanijela posmatrajući televizijsku emisiju. Mučila ju je misao da je mogla spasiti svoju Saru. Iz melanholičnog raspoloženja trglo ju je zvono na ulaznim vratima - jednom dugo i tri puta kratko. Bože, samo je Sara zvonila baš tako!
Usplahireno je skočila i pojurila ka ulaznim vratima. Kroz obojena stakla se nazirala figura djevojčice. Dok joj se krvni pritisak penjao abnormalnom brzinom, otvorila je širom vrata i pustila unutra vedru djevojčicu sličnu njenoj pokojnoj Sari.
-  Zdravo, mamice - rekla je nepoznata mala gošća i, po starom Sarinom običaju, propela se na prstiče i poljubila je u desni obraz.
Gospođa Selfer nije mogla da dođe do glasa. Stajala je paralisana, a kada je djevojčica nastavila u pravcu stepeništa, ona je tiho zatvorila vrata i kao hipnotisana krenula za njom. Nema sumnje, djevojčica je poznavala raspored soba i stvari u njima. Otvorila je Sarinu sobicu, zatim njen ormar u kome je nekad držala knjige i školsku tašnu. Zatim je ušla u kupatilo i oprala ruke. Ponovo se vratila u sobu, otvorila jedan drugi plakar u kojem su bile smještene Sarine igračke. Pomilovala je velikog pajaca po crvenom nosu, malo ga zavrnula i iz igračke se začuše poznati zvuci uspavanke. Onda je igračke vratila na svoje mjesto i sjela na uredno namješteni krevet, ruku skupljenih u krilo, onako kako je uvijek sjedila mala Sara.
-  Ko si ti, zlato? - prišla joj je uzbuđeno Marija Selfer kada se oporavila od šoka.
-  Mama,  pa ja sam tvoja  Sara!..  Zar si me zaboravila?!...
-  O, bože, naravno da te nisam zaboravila - jecala je nesrećna žena. - Sve ove godine sam se molila Svevišnjem da se vratiš... Strašno mi nedostaješ, mila.
-  Ne budi tužna, mamice. - nježno ju je djevojčica pomilovala po licu vlažnom od suza. - Zbog tebe sam se i vratila. Da ti kažem da više ne tuguješ. Znaš, ja u stvari i nisam umrla. Samo sam u jednom drugom svijetu!...
Ove čudne riječi kao da su umirile gospođu Selfer, pa i sama poče da briše suzno lice. Iznenada se dijete, međutim, uhvati za čelo i umorno sklopi svoje plave oči.
-  Moram sada da se vratim... - govorila je tiho, tonom u kome se ocrtavala čudna  odsutnost. - Mama, moram sada da idem...
Gospođa Selfer joj sa mnogo majčinske nježnosti podiže nožice na krevet. Činila je to nekako odsutno, ali ne bez nježnosti. Potom kao omađijana, ni sama nije znala zašto, uključi televizijski prijemnik, koji već dvije godine nije palila. Upravo je bila u toku emisija vijesti i njenu pažnju privuče fotografija djevojčice koja je ležala u njenoj sobi. Spiker je izvještavao da je nestala djevojčica po imenu Alice Perkins...
Gospođa Selfer priđe telefonu i okrenu nekoliko brojeva. Kada je dobila vezu, mirno je saopštila:
-  Obavještavam vas da se djevojčica koju tražite nalazi u mojoj kući...
Kada su za nepunih deset minuta stigla šerifova kola, pred vratima ih je već čekala gospođa Selfer.
Uvela ih je u sobu male Sare. Iznenađenim ljudima je trebalo nekoliko trenutaka da se povrate od uzbuđenja, jer su tamo odista zatekli Alicu Perkins, koja je tog dana tajanstveno nestala iz bolničke sobe.
Vratili su je u gradsku bolnicu. Pokušaji da se medikamentima vrati njena svijest, nisu urodili plodom. Poslije desetak dana djevojčica je izdahnula. Otišla u neki drugi svijet... Neku drugu dimenziju...

+ = +

Autor djela 'Astralna projekcija' Anthonv Martin smatra da izvantjelesna projekcija može da ima najrazličitije forme i da se često graniči sa najnevje-rovatnijim mogućnostima. Otuda mnoge njene forme zadiru u okultizam, telepatiju, koincidenciju, radiesteziju, prekogniciju ili, čak, u ono što se u svijetu naziva - fenomen bučnih duhova. Od njenih fascinirajućih 'efekata' nisu pošteđene ni najpoznatije ličnosti svijeta.
Nekada popularna zapadnonjemačka glumica Elke Sommer, danas živi u SAD, već odavno se bavi i slikarstvom. Svoje likove, vizantijskih crta lica, najčešće slika nakon astralnih izleta u davno prošlo vrijeme. U doba velikog Vizantijskog carstva, u kome je, navodno, »fatalna plavuša« živjela jedan od svojih ranijih života!
Glumac Telly Savalas, televizijskom gledalištu poznat kao uporni i pronicljivi policijski inspektor Kojak, u burnom životu doživio je i nešto što je najbliže - astralnom iskustvu.
Dok se noću automobilom vozio zabačenim kvartovima grada, desilo mu se da je ostao bez goriva. Bilo je gluvo doba noći i Telly je izašao iz kola ljutit što je sebe doveo u oneprijatnu situaciju. Međutim, upravo u trenucima kada je pomišljao da nema nikakve šanse da mu neko priskoči u pomoć, odnekud iz mraka iskrsnuo je neznanac u crnom 'cadillacu' i ponudio mu da ga poveze. Naravno, popularni glumac je prihvatio ponudu, a u toku neobaveznog čavrljanja, dok su se vozili, neznanac je ispričao kako dobro poznaje nekog lokalnog atletičara.
Telly se silno začudio kada je sutradan pročitao u novinama da je atletičar umro u zagonetnim okolnostima upravo na mjestu gdje ga je vozač uzeo u kola. No, kad je nazvao broj koji mu je njegov spasilac dao, da bi mu još jednom zahvalio, uzrujana žena na drugom kraju linije, saopštila mu je da je njezin muž, već - tri godine mrtav!
Nekada 'čudo od djeteta' filmskog svijeta - Shirley Maclaine - već godinama se bavi spisateljstvom, a njene knjige - o astralnim doživljajima i ranijim inkarnacijama - širom naše planete gotovo preko noći postaju bestseleri.
Njen kolega, agilni Curd Jürgens, za vrijeme kliničke smrti doživio je izlet - do pakla i nazad:
'Staklena kupola operacione sale najednom se promijenila – ispričao je novinarima. - Postala je užareno crvena. Iza stakla sam vidio grimasama izobličena lica koja su buljila u mene. Padala je nekakva vatrena kiša, ali me kapi nisu doticale. Rasprskavale su se svuda oko mene, a zastrašujući plameni jezici palacali su prema meni poput brojnih kobri. U magnovenju, primijećivao sam velik broj nepoznatih likova. Nesumnjivo, likovi su pripadali prokletima i to saznanje ispunjavalo me užasom koji mi je stezao grlo, prijeteći da će me ugušiti. Očito, nalazio sam se u paklu!...
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta

TanjicA

  • be optimist
  • *
  • 2,944
  • +39/-2
  • Pol: Žena
    • Pogledaj profil
Re: Parapsihologija
« Odgovor #11 poslato: Oktobar 10, 2009, 19:28:22 »
Parapsihologija: Paranormalna iskustva
Život medju fantomima
Kad je bila dijete Rut je seksualno zlostavljao njen otac. Ali je užas zapravo poceo kada ju je, godinama kasnije, pocela da proganja njegova prikaza!



"Sazdani smo od takve grade od koje se snovi grade", napisao je Sekspir. Mozda zbog toga kao sto je rekao T. S. Eliot "ljudski soj ne moze podnijeti previše stvarnosti."
Ali šta je stvarnost a šta su snovi?

Druga realnost
Jednom prirodnjaku stvari su realne kad se mogu prenijieti culima ili instrumentima, kada im se može uzeti mjera, a ponašanje posmatrati, kad se o njima mogu izvoditi zakljucci i postavljati naucna pravila i zakoni. U carstvu misli, normalan covjek bez poteškoca razlikuje fantaziju i maštu od stvarnih predstava i doživljaja.
I parapsihološka istraživanja su pokazala da uistinu postoje "realnosti" izvan onih koje opcenito opažamo sa naših pet cula, kao što su tonovi cija je visina isuviše visoka da bi ih culo ljudsko uho. A možda postoji i "realnost", potvrdena iskustvima mistika, dok su u ekstazi.
Ipak, ostaje cinjenica da je "normalnost" za vecinu nas zajednicko polazište senzornih percepcija koje mi svi dijelimo; sve u svemu macka sjedi na jastucetu, a ne obratno!
Ali, šta je bila realnost za cuvenu Sibil Izabel Dorset koja je, izmedu svojih 16 licnosti, vidjala sebe u ogledalu na razne nacine - kao otmenu plavušu, smedokosu, visoku, vitku crvenokosu, smedokosog muškarca, plavookog muškarca, sramežljivu platinastu plavušu, malu vitku brinetu - sa potpuno razlicitim karakterima koji idu uz svakog od njih. Ona je cak i kupovala prikladnu odjecu za svaku licnost u sebi, a izbor svih tih licnosti u njoj, zbunjivao je sve ostale kad bi se pojavili u njenom tijelu.
Šta je sa pacijentkinjom psihijatra dr Mortona Šacmana, 25-godišnjom Rut, Amerikankom, udatom za Pola, koja živi u Londonu sa troje djece? Njeni doživljaji ispricani u Šacmanovoj knjizi «Rutina prica» i 1982. godine dramatizovani na televiziji BBC, zaprepastili su svijet?!…

Užasni doživljaj
Rut opisuje neobicne simptome: seks sa Polom izgleda joj prljavim, boji se otvaranja vrata, izbjegava društvo, hvata je panika u gomili, mrzi da ide u kupovinu, nema apetita, ima negativna osjecanja prema svojoj djeci, strahuje da ce joj mozak eksplodirati...
Rutina životna drama više je nego užasna. Bila je treca u porodici sa cetvero djece, a najmlade je rodeno 10 godina nakon nje. Dok je majka poradala posljednje dijete, otac ju je pokušao silovati - i gotovo u tome uspio. Da je taj napad bio stvaran a ne izmišljen, govore cinjenice da je njen otac bio pijanica i redovno se drogirao; bio je nasilan - jedanput je cak i pucao u Rut , ali ju je promašio; krivotvorio je cekove i bio je cest posjetilac ludnica i zatvora.
Rut je o užasnom doživljaju ispricala majci, ali umjesto u njoj da nade zaštitu, ona ju je smjestila u djeciji dom. Rut nikada više nije živjela sa roditeljima i osjecala je "odvratnu" mržnju prema ocu.
Ono što Rut nije odmah ispricala dr Šacmanu bilo je da je gotovo svakodnevno vidala fantomsku prikazu svog oca. Pocela ju je da progoni godinu dana nakon rodenja najmladeg djeteta. Ponekad bi njegovo lice vidala na mužu, Polu ili na svojoj bebi, a mnogo cešce je osjecala njegovo prisustvo. Bila je ubijedena da je on proganja i da je postice da izvrši samoubistvo. Jedanput je s njom «sjedio» za stolom i izgledao je potpuno stvarnim. Drugom prilikom, «sjedio» je na stolici, izmedu dva gosta. Cula ga je kako govori i posmatrala ga kako prati njihov razgovor, mada ga drugi, nisu ni culi ni vidjeli. Rut je postala pacijent dr Šacmana 1979. godine, ali je i dalje vidala prikazu svog oca, osjecala njegovo prisustvo, cula njegov smijeh, osjecala cak i miris njegovog znoja.

Život sa prikazom
Rutino ponašanje nije bilo psihoticno. Pošto je procitao da jedno malajsko pleme, Senoi, smatra «život» snova tako znacajnim da svoju djecu uce da se suocavaju, ovladavaju i koriste svim onim što je prouzrocilo užas u njihovim nocnim morama, dr Šacman je predložio Rut da slijedi njihov primjer i da se suoci sa prikazom svog oca.
Pobjeda nije izvojevana ni brzo, ni lako. Rut je i dalje vidala prikazu svog oca, cula njegov glas i osjecala da joj cita misli… Psihijatar joj je savjetovao da otjera prikazu što je ona, na kraju, i ucinila.
Šestog dana terapije, Rut je vidjela kako se njen muž Pol izgledom pretvara u njenog oca i kada joj je lako dodirnuo ruku, osjetila je pritsak do boli. Te noci je odbila da spava sa Polom, jer je osjecala da joj je on otac. Sljedeceg dana ocevo lice vidjela je na dr Šacmanu. A onda se sve smirilo.
Dr Šacman je smatrao da bilo izuzetno korisno kad bi Rut snagom svoje volje mogla po želji prizivati fantomsku prikazu. Ako bi je mogla stvarati, onda bi je mogla i otjerati po vlastitoj volji. Kad joj je to predložio, Rut je pristala i uskoro je - uspjela u tome.
Nekako baš u to vrijeme, dr Šacman je morao otputovati u Njujork na dvije i po sedmice. U tom periodu Rutin se otac pojavio bar osam puta. Cula je šuškanje njegove odjece, otvaranje kutije sa cigaretama, a jedanput se probudila i vidjela ga kako joj sjedi na krevetu. No, svaki put je uspjela da ga otjera. Prikaza je zatim nestala i nije se pojavljivala punih 19 dana.

Zanimljiva iskustva
Po povratku, Šacman je predložio Rut da pokuša stvoriti fantomsku prikazu, koja prema njoj nece biti neprijateljski raspoložena nego – naprotiv – koja ce joj postati prijateljem! Nakon izvjesnog napora, Rut je uspjela stvoriti duhovnu verziju svoje najbolje prijateljice Beki. Rutine prikaze su se ponašale normalno (mada su povremeno prolazile kroz zatvorena vrata i zidove), kao živa ljudska stvorenja. Mada ih je mogla otjerati, ona ih nije uvijek mogla natjerati da rade ono što nisu željele.
Jednog je dana Rut "duplirala" dr Šacmana u njegovom prisustvu, stvarajuci «dopellgangera», koji je sjedio na stolici lijevu do njega. Kad je Šacman sjeo u njegovu stolicu, duhovni dvojnik je prešao na drugu, a kad je prolazio ispred prikaze, on ju je zaklonio od Rutinog pogleda. Rut je vidjela obojicu kako se istovremeno odražavaju u ogledalu, a kad je dr Šacman ispružio ruku prema njoj, to je ucinio i njegov fantom!
Rut je uskoro postala saradnik dra Šacmana. U zamracenoj prostoriji, ona je stvarala prikaze, zatim je detaljno bilježila njihove osobine; mogla je obilaziti oko njih, posmatrati ih iz razlicitih uglova, doticati ih (bile su hladnije od živih bica)… Prikaze su cak mogle i da pišu poruke koje je jedino Rut mogla vidjeti i citati; nisu se mogle fotografisati, niti im je glasove bilježio magnetofon.
Rut je uskoro otkrila da može proizvesti prikazu svoga oca i nametnuti joj svoju volju, a jednom je uspjela cak i da se stopi s njom. "Što sam se više opuštala", pricala je poslije, "manje sam ga vidjela a sve više sam postajala on!…»
Jedan iznenadujuci dogadaj se desio kad je Rut posjetila SAD i provela neko vrijeme sa ocem. Dva puta je spavala sa prikazom Pola i poslije je zabilježila kako su oba iskustva bila seksualno vrlo zadovoljavajuca.
Medutim, drugi eksperimenti nisu uspjeli. Na primjer, Rut je pokušala da opiše nove Polove gace, zamišljajuci njegovu prikazu obucenu u njih - ali u tome nije uspjela. Postepeno su granice Rutinih neobicnih sposobnosti postajale ocite, ali prikaze nikada nisu uspjevale prenostiti informacije o predmetima izvan Rutinog životnog iskustva.
Medutim, jednaput je Pol vidio Rutinu prikazu kako sjedi na divanu. Cuo ju je kako govori i vidio kako joj se usne krecu, a onda je otkrio da prava Rut sjedi na drugom mjestu.

Izleti u djetinjstvo
Konacni preokret u Rutinoj terapiji je bio kada je uspjela da stvori sopstvenog dvojnika. Uz pomoc njega, Rut se detaljno sjecala zaboravljenih dogadaja iz svog djetinjstva od kojih je mnoge potvrdila i njena majka. Ponekad je uspjevala da se poistovjeti sa sopstvenom prikazom, što joj je omogucavalo da padne u "trans sjecanja", koji je u nekim vidovima bio poput transa spiritista, a u nekim opet poput hipnoticke regresije.
U tim trenucima Rut je govorila i ponašala se kao dijete. Kad joj je dat jedan broj psiho-testova, dok je bila u stanju regresije u raznim uzrastima života, ona ih je uradila na nivou djevojcica tog životnog uzrasta. Testovi su pokazali da Rut uistinu ponovno preživljava svoj život iz vremena kada je bila dijete i adolescent. Drugi testovi su dokazali da su Rutine prikaze djelovale na njen vid i sluh kao što bi djelovala stvorenja od krvi i mesa!
Za Rut su ove prikaze sada zabava. Kad je sama u automobilu može posaditi jednu od njih pored sebe da joj pravi društvo, ili na nekoj dosadnoj sjedeljci voditi necujne razgovore sa duhovima osoba koje poželi. Ali, daleko od njene košmarne stvarnosti, implikacije njene životne price su uistinu dalekosežne za parapsihološka istraživanja i za znanost.
I optimiste i pesimiste doprinose drustvu.                       
Optimiste su izmislile avion ,a pesimiste padobran. :)
Bistri ostvrt na politicku scenu Srbije *
Zanimljivosti iz zemlje i sveta